Psihologija kaže da se neke žene vole ukrašavati (nositi nakit u svakoj prilici), dok druge preferiraju boje (bojiti kosu, nokte, odjeću jarkih boja i sl.). Budući da nas masovni mediji sa svih strana bombardiraju kičem, pojavila se i treća skupina žena - one koje vole sve.

Davno je Marilyn Monroe pjevala o tome da dame vole dijamante i da su oni njihovi najbolji prijatelji... A jeste li se ikada ozbiljno zapitali otkud veza između žena, njihovog poimanja ljepote i ogrlica?

Znamo da je prava dama uvijek otmjena i odmjerena i da joj je nakit od višestruke pomoći, ali pravi razlog koji otkriva tajnu, koji razbija mit i povezuje ženu i dijamante leži u ranom djetinjstvu.

Dama se ne postaje, dama se rađa

Još kao djevojčice, gledajući svoje mame, tete, pa čak i bake, zaključile smo da je stavljanje nakita ključni trenutak u dotjerivanju i lijepom izgledu. Kad god smo se pravile velike, obuvale smo mamine štikle, oblačile duge haljine i stavljale upečatljive ogrlice, bisere ili lančiće.

Bio je to kompletan outfit u kojem smo odjednom “narasle” i pretvorile se u dame. S tom spoznajom i slikom one sklupčane djevojke u ogledalu, postale smo žene kakve smo danas, ali mit koji je stvoren o nama samima, u majčinoj odjeći i njenom nakitu, živi dok nas ima.

Scena iz "Titanica" - mlada žena s ogrlicom

Onda kada smo kao tinejdžeri gledali Cameronov film “Titanic”, scena u kojoj Jack (Leonardo DiCaprio) slika Rose (Kate Winslent) potpuno golu samo sa skupocjenom ogrlicom oko vrata obilježila je naše odrastanje. Onda je priča o toj ogrlici, koja se provlači kroz cijeli film, doista ostavila traga.

Uz spomenuti naslov, u svim romantičnim ostvarenjima kinematografije neizostavna je scena u kojoj naočiti muškarac svojoj dragoj oko vrata stavlja vrijednu ogrlicu, kao dokaz svoje privrženosti, njezine vrijednosti i dokaz njihove vječne ljubavi.

Posljednjih godina i naše filmske produkcije postale su prepoznatljive, primjerice, po sličnim scenama – ako je u pitanju djevojačka udaja (u nekim prošlim vremenima), uži član obitelji, majka, baka, teta, mora staviti zlatne naušnice. ili joj upečatljivu ogrlicu oko vrata, pa tek onda može dalje iz kuće. Iako smo svjesni da filmovi nemaju uvijek dodirnih točaka sa stvarnim životom, ovo su scene koje se pamte.

Male stvari su čuvari naših uspomena

Za razliku od filmova, istinita je priča da se, htjeli-ne htjeli, vežemo za stvari, pa tako i za nakit. Tako ćemo se uvijek moći sjetiti koju smo ogrlicu nosili na Maloj, a koju na Velikoj maturi. Što nam je krasilo vrat i torzo kada se dogodio prvi poljubac ili prva ljubav.

Na rastanku s najboljim prijateljicama poklanjale bismo jedna drugoj ogrlice koje su nam puno značile i zavjetovale se na vječno prijateljstvo. Mnogi običaji vezani uz razdoblje oko vjenčanja neizostavno uključuju i dragocjeni nakit. Uostalom, mi smo čuvari dragocjenosti naše djece i jedna od karika putem koje se prenosi obiteljsko blago.

Bez obzira koliko godina imali, svi u ladici čuvamo ogrlicu koja nam je beskrajno vrijedna, jer čuva uspomene i priča priču o životu.