Moja babica je uvijek govorila: ako nemaš na Božić i Uskrs, onda nemaš nikada. Kad sam bila mala, uvijek pamtim da je stol za Uskrs bio bogat. Vrtanj ili domaći kruh, gibanica, šunkica ili kuhana rebra, za ručak kokoš ili pura, kaj je ko imal. Te se tradicije držim i danas – predstavila nam je svoje uskršnje običaje Božica Lacković iz Oroslavja, mnogima poznata po svojim izvrsnim tradicijskim kolačima za koje je dobila brojne nagrade.

Simbol uskršnjeg stola

Dok smo razgovarali, Božica je zamijesila vrtanj ili kako ga ona zove, zagorsku pincu, simbol tradicijskog uskršnjeg stola. – To je kruh koji se od kukuruznog i crnog brašna, s kvascem, malo soli i papra, zamijesi u vodi u kojoj se kuhala šunka ili kakvo suho meso. Vrtanj se jede za doručak, uz šunku i sve drugo kaj se nosilo na blagoslov – mladi luk i jaja – kaže Božica.

Naravno, košarica za blagoslov nije potpuna bez gibanice i kuglofa. To je bilo ono najbitnije. Gibanica je ipak naša tradicija i pekla se uvijek za sve veće blagdane, od maka i oraha – ispričala nam je Božica. Otkrila nam je i kako je za svoju uskršnju košaricu dobila nagradu na korizmenoj manifestaciji u Gornjoj Stubici prije par godina. – Osim svega ovog kaj smo već rekli, u mojoj košarici su se nalazile pisanice ukrašene sitom. To vam je trava iz koje se izvadi srčika i time se ukrašavaju pisanice. Svi su mislili da je to tijesto, a onda su bili iznenađeni. Ono kaj se uvijek nosilo na blagoslov je i malo soli, svijeća i nož s kojim se reže šunka, a k tome i novčić, koji se onda blagoslovljeni dene među novce u novčanik, za sreću – kaže Božica.

Recepti mame i baka

I sama danas njeguje tu tradiciju, koju je naučila od mame i baka. – Gibanica, vrtanj i kuglof obavezni su dio mog uskršnjeg stola. Ali moram se malo prilagoditi i drugima iz obitelji, pa obavezno pečem i neke modernije kolače. Kaj tko voli – rekla je. Recepte za tradicijske kolače kojima oduševljava organizatore, žiri i posjetitelje na Babičinim kolačima, Interslastu, Obliznekima i sličnim natjecanjima, pokupila je od mame i baka.

– Nije me to previše interesiralo kao dijete, ali kako sam odrastala počela sam se sve više zanimati za tradiciju. Slušala sam starije žene kaj su i kak delale, a puno toga sam i sama osmislila, po knjigama s receptima i nekim svojim idejama. Jednostavno sam se primila toga da zadržim tradiciju, zapišem stare recepte i običaje – kaže Božica, dodavši kako ipak nije dovoljan samo recept da bi se ispekli savršeni kolači; za to treba 'imati ruku' i puno prakse.

Izvorno zagorsko

Da njoj itekako ide od ruke, uvjerili smo se i mi. Kolačima nismo mogli odoljeti, a pogotovo breskvicama, za koje je na nedavnom Interslastu dobila zlatnu medalju. – Tome se zbilja nisam nadala, nisam uopće bila zadovoljna kako su mi ispale, tako da, a pogotovo među tolikom konkurencijom, nisam ništa očekivala. Iznenadilo me kad me prijateljica nazvala i rekla da mi čestita – ispričala je Božica.  

Slatka pogača, gibanica od bučinog brašna i pekmeza, torta od heljdinog brašna, pita od čvaraka samo su neke od slastica s kojima je osvajala žirije. Ipak, kaže, od svih joj je najdraža nagrada u kategoriji Izvorno zagorsko na Babičinim kolačima. Priznanje je to, kaže, da dobro radi na očuvanju tradicije kojom se ponosi. Pa iako je za to potrebno puno vremena, zasigurno je najviše potrebno ljubavi - prema običajima u kojima je odrasla, koje je i sama njegovala i koje će, kaže, vrlo rado prenijeti sljedećim generacijama.

Osim tradicijskim kolačima, koje upisuje i u knjigu recepata, Božica se bavi i bilježenjem zagorskim običaja, posebno onih iz Andraševca u kojima je odrasla. Uz to, članica je Društva Naša djeca Oroslavje, orolavske udruge Hrvatska žena, Oroslavskog veza i Kajkaviane, a postavlja i samostalne izložbe 'Kinč u narodnim običajima' u kojima kroz razne predmete i motive koje izrađuje od krep papira predstavlja razne zagorske običaje, kojih je kinč bio dio. Prisjetila se Božica i tradicijskih uskršnjih običaja, kakvi su se njegovali u Andraševcu gdje je odrastala. Većinu njih i sama njeguje i danas.