U vrijeme zime, rijetki su oni koji odvoje toliko vremena da se posvete ptičicama, koje zimske uvjete teško preživljavaju, pogotovo bez hrane. Kod Mladena Ormuža iz Oroslavja hranjenje ptica zimi odavno je tradicija.

– Još ih je moj pokojni otac hranio – kratko je rekao, dodavši kako je to i sam nastavio, jer je veliki ljubitelj prirode i životinja, stručnjak za hortikulturu i potpredsjednik oroslavskog gljivarskog društva. Ptičice su se i ove zime pred njegovim prozorom već udomaćile, pa ih, kada dođu po svoj obrok, Mladen i fotografira. – Iako ih se većina boji, neki od batukljuna se ne boje. Dođem mu na par centimetara, svjestan je da sam prisutan, naravno, s druge strane stakla prozora, i mirno stoje – ispričao je Mladen, koji im je pripremio hranilice i ove zime na prozore, po okućnici ili voćnjaku. Ubrzo se okupi mnogo sjenica, zeba, češljugara, brgljeza, batokljun trešnjara i ostalih ptica pjevica, a Mladen kaže kako mu je najatraktivniji batokljun trešnjar, malo veća ptica iz porodice zeba.

- Pticama treba masnoće. Najbolja hrana su goveđi i svinjski loj te razne vrste sjemenki, npr. bučine koštice, orasi, a vjerojatno najzahvalnije su suncokretove sjemenke. Kosovi i drozdevi vole jabuke. Kada je snijeg i vrlo hladno, ptičice dolaze u velikom broju, osobito ujutro. Jele su i kilogram suncokretovih sjemenki dnevno. Velika je to gužva, znao sam ugledati stotinjak ptica, najviše sjenica, zeba, zelendarki, desetak batokljuna, češljugari. Naravno, tada se bore i tjeraju jedni druge – ispričao je, dodavši da čim zatopli i nestane snijega ne treba ih više hraniti, bolje je da opstanu prirodno, jer bi inače mogle postati ovisnici. Savjetovao je i da ih ne treba hraniti kruhom, jer sadrži ugljikohidrate tj.šećer, a njihovi želučići nemaju enzim za razgradnju istog, pa mogu čak i uginuti.