Nakon šesnaest odigranih utakmica ( ona utakmica 13. kola protiv Zagorca iz Krapine, nakon što je tri puta odgođena, konačno i definitivno se igra 25.veljače 2024. godine u 11 sati, tjedan dan prije početka proljetnog dijela polusezone op. a. ) Gaj je završio jesen na šestom mjestu prvenstvene ljestvice uz napomenu da ima utakmicu manje te bi da se taj susret odigrao i Gaj, eventualno, došao do pobjede zauzeo bi treće mjesto sa 32 boda kao i drugoplasirani Maksimir dok bi za jesenskim prvakom Segestom zaostao  samo 4 boda.

Na prvi pogled odličan plasman. No, ja sam dojma da, obzirom na igrački roster kluba ( Postonjski, Sambol, Deak, Šaban, Šoštarić, Kovačić, Ristovski,  Haramustek, dva mlada kvalitetna golmana Babić i Strahonja, Cvrtila, itd. op.a. ) da je klub morao bez problema biti na vrhu ove jeseni. Srećom mora se odigrati još drugi dio sezone gdje će, ako u svaku utakmicu uđu i odigraju cijelu sa sto posto, najvjerojatnije voditi veliku bitku sa Segestom, Maksimirom i Lučkim za naslov prvaka lige.

Upravo ova činjenica – moraju igrati utakmicu svih 90 minuta – je problem koji prati Gaj. Naime, očiti su dokazi utakmice protiv Lučkog (1:1 ), Vrapča ( 5:2 ), Zeline ( 3:2 ) i Bistre ( 3:2 ) na svom terenu gdje su gosti svaki put bili u prednosti ( Zelina čak 0:2, op. a. ) a Gaj ih je morao stizati ( Lučko, Vrapče i Zelina) odnosno protiv Bistre je u pravom „blitzkriegu“ došao do visokog vodstva od 3:0 pa je nakon toga uslijedilo opuštanje i spašavanje tri boda. Zašto se to događa na stručnom stožeru je da shvati i otkloni do početka proljetnog nastavka jer dogoditi će se da se neće moći vratiti baš uvijek i sa konta će nestati bodovi koji su već „upisani“.

Činjenica je da je „Arena“ Gaja  ove jeseni ostala neosvojiva. Na svom su terenu odigrali osam utakmica i upisali 6 pobjeda( Sava Strmec 2-0; Mladost (P) 4:0; Kurilovec 2-1; Vrapče 5-2; Zelina 3-2 i Bistra 3-2 ), 2 remija ( Trešnjevka 2-2 i Lučko 1-1 ) i niti jedan poraz. Postigli su igrači Gaja 22 pogotka a obrana je primila samo 10 te je osvojeno 20 bodova od mogućih 24. Na gostovanjima priča je malo drugačija jer odigran je isti broj utakmica kao kod kuće ali su upisana tri poraza ( HAŠK 2-0; Maksimir 3-0 i Segesta 2-1 ), tri remija ( Tondach 2-2; Ponikve 0-0 i Lukavec 1-1 ) i dvije pobjede ( Samobor 2-0 i Dinamo OO 1-0 ). Na gostovanjima napadači su postigli sedam a obrana je primila 10 golova.

Ukupno gledajući napadači Gaja postigli su u 16 utakmica 29 golova ( 1,81 po utakmici ) dok je obrana primila 20 golova ( 1,25 po utakmici ) da bi istovremeno golmani Gaja imali 5 „clean sheet-ova“ odnosno nisu primili gol.

Najbolji strijelac kluba je Martin Šaban sa 8 a dalje slijede Tihomir Šoštarić  sa 6 i Filip Kovačić sa 3 gola.

Imam običaj naglasiti tko je bio najbolji igrač polusezone odnosno sezone ali ovoga  puta ne želim i neću nikog istaknuti pojedinca jer ove je jeseni  Gaj je igrao kao prava ekipa, svi za jednog jedan za sve – tako da je najbolji igrač jeseni Gaj Mače.

Na upit kako vidi polusezonu svog kluba Dino Postonjski, kapetan Gaja, nam je rekao:  „Mislim da je polusezona bila relativno dobra. Ostala nam je ta jedna zaostala utakmica gdje bi se, eventualnom,  pobjedom priključili u borbu za sam vrh prvenstvene ljestvice. Imali smo nesreću s par sitnih ozljeda zbog kojih mislim da nijednu utakmicu nismo bili kompletni, ali i to je sastavni dio sporta i tu ne treba tražiti neke alibije. Osobno smatram da možemo i moramo puno bolje s obzirom na kadar koji imamo ali opet to treba pokazati i dokazati na terenu. Nijedna utakmica nije i neće biti laka. U nastavku se nadam neizvjesnom prvenstvu gdje se prvak neće znati do posljednjeg kola te se nadam da će nas u proljetnom dijelu ozljede zaobići u velikom luku“.