Većina ljubitelja pasa teško odolijeva želji da pomazi simpatičnog četveronošca kojeg sretne u šetnji. Ipak, prići nepoznatom psu nije isto što i prići vlastitom ljubimcu, a ono što čovjeku djeluje prijateljski, pas može doživjeti kao prijetnju. Kao što među ljudima postoje pravila pristojnog upoznavanja, i psi imaju vlastite granice i način komunikacije. Ako se osjete ugroženo ili prestrašeno, mogu se povući, režati, a u krajnjem slučaju i ugristi, piše American Kennel Club.

Prvo i najvažnije pravilo jest uvijek pitati vlasnika smijete li prići psu. Jednostavno pitanje poput ''Smijem li ga pomaziti?'' dovoljno je, a ako vlasnik kaže ne, tu odluku treba bez rasprave poštovati. Nije dovoljno reći da volite pse ili da vam se čini kako je životinja prijateljski raspoložena jer vlasnik možda zna da je njegov pas plašljiv, reaktivan, ozlijeđen ili upravo prolazi trening tijekom kojeg uči da ne smije skakati na ljude. Čak i kada vlasnik dopusti kontakt, posljednju riječ trebao bi imati sam pas. Umjesto da odmah pružite ruku prema njegovoj njušci ili krenete s maženjem, pričekajte da se on približi vama. Ako ostane na udaljenosti ili se povlači, najbolje je to prihvatiti kao jasan znak da trenutno ne želi upoznavanje, prenosi Večernji.

Važan je i način na koji stojite. Izravan prilazak sprijeda i dug kontakt očima pas može protumačiti kao prijetnju, pa je bolje tijelo blago okrenuti u stranu i gledati ga nenametljivo. Možete se lagano spustiti prema njegovoj razini, ali ako niste sigurni kako će reagirati, sigurnije je ostati uspravno kako lice ne biste približili području mogućeg ugriza.

Psi se prilikom upoznavanja mnogo više oslanjaju na njuh nego ljudi, zato im ne treba gurati otvoreni dlan neposredno pred nos. Možete mirno držati šaku uz tijelo i pustiti psa da sam odluči želi li prići i ponjušiti vas. Njegov je njuh dovoljno snažan da vas osjeti i bez naglog približavanja ruke. Ako pas pokaže interes i odluči prići, maženje treba biti mirno i nenametljivo. Najsigurnije je dodirivati ga po boku, vratu, leđima ili prsima, a još je bolje vlasnika pitati postoji li mjesto na kojem posebno voli dodir. Posezanje rukom preko glave mnogim je psima neugodno, a zagrljaje također treba izbjegavati jer ih većina pasa ne doživljava kao izraz nježnosti na isti način kao ljudi. Prvih nekoliko trenutaka treba dobro pratiti govor tijela životinje. Ako se udaljava, okreće glavu, ukoči se ili na neki drugi način pokazuje nelagodu, najbolje je prestati s kontaktom. Mirni i spori pokreti daju mu priliku da vas upozna bez osjećaja pritiska.

Poseban oprez potreban je kada naiđete na psa bez vlasnika. Čak i ako izgleda izgubljeno i želite mu pomoći, nije dobro trčati prema njemu niti ga pokušavati odmah uhvatiti. Najsigurnije je ostati miran, pustiti psa da priđe ako želi i izbjegavati izravne, nagle pokrete. Djeca bi posebno trebala naučiti pravilo poznato kao ''budi stablo''. Ako im priđe slobodan pas, trebaju mirno stajati, ruke držati uz tijelo ili spojene ispred sebe i gledati prema dolje. Takvo ponašanje smanjuje mogućnost da se pas osjeti ugroženo ili da ga trčanje i vriska potaknu na jurnjavu. Najvažnije je zapamtiti da prijateljski odnos prema psima ne znači automatski da svaki pas želi našu pažnju. Poštivanje njegovih granica, dopuštenje vlasnika i malo strpljenja najbolji su način da upoznavanje završi ugodno i sigurno za obje strane.