Već sam se pošteno nadelal danas, velika je to briga... – počeo je svoju priču Josip Hunjak kada smo u jutarnjim satima posjetili zoološki vrt obitelji Hunjak u Erveniku Zlatarskom u općini Zlatar Bistrica. U te riječi ne sumnjamo, jer nije mala stvar nahraniti i napojiti više od 200 životinja, koliko je ukupno stanovnika ovog malog obiteljskog raja.

Vesela družina

Sve je počelo 1995. godine, kada je Josip Hunjak (67), danas soboslikar u mirovini, radio u Podsusedu kod jednog čovjeka koji je uzgajao paunove. – Kada sam ugledao te ptice, to je bilo kao kad dečko spazi curu, ljubav na prvi pogled. Prva dva pauna kupio sam od njega i jako su mi se dopali. Danas imam bijelog i plavog pauna – priča Josip. A osim paunova, njegovo prekrasno dvorište i uređene nastambe na njegovom zemljištu nastanjuje čak 10 vrsti fazana, nando, labudovi, četiri vrste patki, dvije vrste gusaka, purani, pilići, pet vrsta kokoši, divlji i obični golubovi, grlice, gavrani, kornjače, jeleni, vijetnamska svinja, obične svinje, koze, 50 vrsta raznih papiga, prepelice, zečevi, a naravno, tu su i nezaobilazne mačke i dvije crne ovčarke, Nere. Najstariji stanovnik ZOO – a je 20 – godišnji gusak, koji ljubomorno čuva svoju družicu, 14 – godišnju Garu, dok sjedi na jajima. Za cijelu ovu veselu družinu treba, naravno, i puno prostora, pa je uz svoju dokupio još zemlje i sada ima 14.000 kvadrata. Životinje Josip nabavlja u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj i kod nas u Nedelišću na izložbama malih životinja te od ljudi za koje znaju da se time bave. Za uzgoj, osim puno ljubavi i truda, treba i znanja, da bi sve te razne vrste životinja bile zdrave, dobro, hranjene i uzgajane kako treba.

 

 

- To čovjek uči godinama, svaki dan sve više znaš i sve bolje to ide. Sad već znamo i koji lijekovi idu za koju bolest, to je dugogodišnja praksa, 25 godina. Puno smo se educirali, raspitivali, čitali, savjetovali u udruzi uzgajivača malih životinja, s veterinarima – kaže Josip. Jutarnja rutina – najprije nahrani zanimljivu pticu sličnu noju, koja se zove nando. – On je prvi na redu, da se na miru najede, jer ga paunovi gnjave. Onda puštam kokoši, piliće, purane i guske, pa na red dolazi vijetnamska svinja, zatim obične svinje, a onda idem nakositi travu jelenima. Imam 6 ženki i dva muška. Nakon jela, pojenje. Trema donijeti 30 kanti vode. Zatim ide čišćenje... Dobra tri sata ujutro odu na to sve, a posla ima od jutra do večeri. Za to treba puno vremena i puno ljubavi – kaže Josip.

A ljubav i jest glavni pokretač njegovog malog privatnog zoološkog vrta, jer je on samo za dušu, financijske koristi nema, ulaz se ne naplaćuje. – Već smo nekoliko puta mislili prekinuti s ovim hobijem, jer mi tu ništa financijski ne dobivamo, već samo gubimo. Sve to košta, kupovanje životinja, hrane, uređivanje. Nismo nikada to niti zamislili kao neki biznis. Dođu u naš zoološki vrt školarci, vikendaši, tko čuje za nas i interesira ga. Ako neki doborovoljni prilog ostavi, odlično, no ulaznica nema. Tko god nam dođe, dobro je došel' – sa smješkom će Josip. Iako financijske koristi nema, puno je blagodati ovog mjesta za dušu. – Sve ovo, i priroda i sve te životinje, djeluju terapeutski. Kad dolazim iz Zagreba, životinje čuju auto, dolaze pred nas psi, mačke, čujem koze da se javljaju, ptice pjevaju, onda kada ih nahranim smire se, uživaju i oni i mi. Svi su pitomi, poznaju me – kaže Josip, koji sve ovo vodi, uređuje i obavlja uz pomoć supruge Nade.

 

 

Stara hiža

Iako je, dok obilazimo sve ove krasne životinje, jasno tko su ovdje najveće ljubimice, jer dvije Nere veselo trčaraju kraj Josipovih nogu i prave nam društvo, pitamo gazdu tko je osim kujica i maca najdruželjubiviji stanovnik malog privatnog raja.

 

- Vijetnamska svinja je druželjubiva, jako se voli maziti. Nakon nje na ljestvici su obične svinje, pa jeleni koji mi jedu iz ruke, ali se boje kada netko strani dođe. Pažnju vole i fazani i zečevi – otkriva nam Josip, a zanimljivo je da kujice niti jednu životinju ne napadaju, već shvaćaju da su njihove, čuvaju ih i javljaju ako se pojavi jastreb. Životinje su veselje i za sinove i unučad. Iako su puno vremena i u Zagrebu, Josip i Nada vrijeme korona krize proveli su u Erveniku. – Uživali smo, i životinje i mi – kaže, a drugo je, u ovakvoj okolini i miru, i nemoguće. Vrijedni Nada i Josip svoje krasno dvorište uljepšali su i pravim muzejem. Naime, staru kuću u kojoj je živio Josipov pokojni stric, kupili su od bratića zajedno s pola dvorišta, a sada je uređuju u mali muzej, Staru hižu, prepunu vrijednih starina. – Izvana sam uredio kuću, sada je još treba i iznutra prefarbati i porediti, a moja Nada onda će to namjestiti kako već samo ona zna. Imamo tu puno vrijednih starina. Dosta smo toga imali, dosta kupili, nešto i dobili. Puno stvari bi ljudi bacili kao smeće, a jako su vrijedne – kaže Josip. Uglavnom, ako želite razgledati starine, uživati u krasnom ambijentu, divnim životinjama, svratite u Ervenik Zlatarski 86. Možete se i najaviti na broj 098/9409-788, a gostoljubivi domaćini rado će vam pokazati svoju malu, životom bogatu oazu mira.