Prezime je nešto što nasljeđujemo od svojih predaka, najčešće od oca.

U slavenskim narodima upotrebljavalo se mnoštvo sufiksa prilikom nastajanja prezimena, koja su se inače počela pojavljivati i koristiti tek u drugoj polovici 14. stoljeća. 

Najčešći nastavak  '-ić' znači malo ili mlado, a nastavci '-ević' ili  '-ović' govore nam da je riječ o nečijem potomku.

Evo i prmjera:

Ako je netko bio po zanimanju kovač ili kolar, njihovi mladi pomoćnici obično su se nazivali kovačić ili kolarić, a njihovi sinovi kovačević ili kolarević.

I tako su nastala prezimena, na primjer: Kovač, Kovačić, Kovačević.

Isto je s prezimenima koja su nastala od osobnih imena.

Ako je Marko imao mlađeg susjeda ili rođaka imenjaka, taj mlađi Marko je bio Markić, a Markov sin postao je Marković.