Uskrs predstavlja vrijeme radosti, kada se domovi ispunjavaju opojnim mirisima svježe pečenog kruha i šunke. Jaja se kuhaju i ukrašavaju, a nakon dugotrajnog posta, svi se raduju bogatoj gozbi, osobito ako su se zasitili ribe. Srećom, kroz generacije su se diljem planeta razvila brojna jedinstvena blagdanska jela. Ako tražite inspiraciju za ovogodišnji uskrsni jelovnik ili vas jednostavno zanima što se jede u drugim dijelovima svijeta, portal Food Republic donosi pregled najukusnijih specijaliteta.

Prema predaji, peciva "hot cross buns" pripremljena na Veliki petak navodno se neće upljesniviti, a nekada se vjerovalo da štite od zla. Iako ova tvrdnja nije istinita, ova tradicionalna britanska uskrsna poslastica vjerojatno će nestati puno prije nego što biste to stigli provjeriti. Riječ je o slatkim pecivima obogaćenim začinima i voćem, prepoznatljivim po blijedom križu na vrhu. Njihovo podrijetlo seže do starogrčkih kolača ukrašenih križevima, koji su vjerojatno simbolizirali godišnja doba ili mjesečeve mijene. S vremenom su se kolači transformirali u kruščiće, a kako se križ počeo povezivati s kršćanstvom, postali su neizostavan dio uskrsnih svečanosti. Iako se danas ne konzumiraju isključivo tijekom blagdana, i dalje su ključni element britanskih uskrsnih stolova.

Pashka je slatki sir iz istočne Europe koji se maže na svježi kruh. Obično se cijedi preko noći kako bi se dovoljno stisnuo i zadržao svoj oblik. Ovo impresivno jelo tradicionalno se poslužuje u obliku piramide, koja simbolizira Kristov grob, a na stranicama su utisnuti kršćanski simboli i grčka slova koja znače "Krist je uskrsnuo".

U Rusiji i Ukrajini kuhari koriste svježi sir, dok se izvan tih zemalja često upotrebljavaju kremasti i drugi svježi sirevi. U smjesu se dodaju maslac, vrhnje, šećer, začini i tri sirova žumanjka. Zbog toga je iznimno važno koristiti kvalitetna i svježa jaja kako bi se osigurao najbolji okus i smanjio rizik od bakterija.

Ako ste ikada vidjeli prekrasno pletene kruhove s jarko obojenim jajima, vjerojatno ste gledali tsoureki, grčku inačicu kruha challah. Tsoureki je obogaćen jajima i maslacem, a aromatiziran je mastikom i mahlepom. Mastika je smola s grčkog otoka Hiosa cvjetnog okusa, dok mahlep, koji podsjeća na badem, nastaje mljevenjem koštica trešnje.

Tijesto se dijeli na tri trake i plete, što je u drevnim vremenima simboliziralo zaštitu od zla, a kasnije kršćansko Sveto Trojstvo. U kruh se utiskuju i crveno obojena jaja, koja predstavljaju Kristovu krv, spajajući tako poganske proljetne običaje s kršćanskom tradicijom. 

Colomba pasqua, ili pasquale, talijanski je slatki kruh koji se često priprema u obliku golubice, simbola Duha Svetoga. Sastojci poput maslaca, šećera, kandirane naranče i vanilije bili su prije nekoliko desetljeća toliko skupi da su se koristili samo za važne blagdane. Po sastavu je vrlo sličan panettoneu i jednako je cijenjen u Italiji, a njegova priprema može potrajati i nekoliko dana.

Torta pascualina nastala je u talijanskoj Liguriji u 16. stoljeću, a s imigrantima je stigla u Južnu Ameriku. Posebno je popularna u Argentini i Urugvaju, gdje gotovo polovica stanovništva ima talijansko podrijetlo. Riječ je o rustikalnoj piti s punjenjem od špinata, ricotte i tvrdo kuhanih jaja, umotanim u debelo tijesto.

Tradicionalno se koristilo proljetno zelenje koje je raslo u regiji, uz sir jakog okusa. Recepti se razlikuju od regije do regije, pa čak i od obitelji do obitelji, a neki uključuju i češnjak, grašak, luk i artičoke. Legenda kaže da su kuhari pitu izvorno radili s 33 sloja tijesta u čast 33 godine Kristova života.

Raž je temeljna namirnica finske kuhinje, pa se na njoj temelji i uskrsna poslastica mämmi. Ovaj gusti, tamnosmeđi desert radi se u tri faze od raznih vrsta raženog brašna, vode, tamnog sirupa i korice naranče, što mu daje dubok okus melase i bogatu teksturu sličnu pudingu. 

Priprema ovog deserta zahtijeva strpljenje. Prva faza uključuje kuhanje vode i dvije vrste raženog brašna, nakon čega se smjesa ostavlja u toploj pećnici nekoliko sati. Zatim se dodaje još prokuhane vode, a smjesa se peče još dva sata prije dodavanja završnih sastojaka. U trećoj, najzahtjevnijoj fazi, smjesa se ponovno kuha dok ne postigne gustoću tijesta, a zatim se dijeli u posude i peče još otprilike dva i pol sata.

Advocaat je blagdansko piće popularno u Nizozemskoj i Njemačkoj, osobito za Uskrs, a radi se o regionalnoj verziji likera od jaja. Ponekad je toliko gust da se jede žlicom. Naziv potječe od nizozemske riječi za odvjetnika, a legenda kaže da se piće davalo pravnim savjetnicima prije javnog nastupa kako bi im "podmazalo" grlo.

Prema jednoj teoriji, piće su stvorili nizozemski kolonisti koji su u Južnoj Americi uživali u alkoholnom napitku od avokada, a recept su kod kuće prilagodili koristeći jaja i rakiju. Danas se advocaat obično radi s vanilijom i začinima poput muškatnog oraščića, što ga čini još sličnijim likeru od jaja, a koristi se i u desertima, kruhovima te koktelima.

Janjetina je tradicionalno uskrsno jelo jer mnogi kršćani Krista nazivaju Jaganjcem Božjim. Dok se u Francuskoj peku cijeli janjeći butovi, u Grčkoj i na Cipru komadi mesa sporo se peku na ražnju iznad ugljena. Naziv souvla odnosi se na grčku riječ za rotirajući ražanj, na kojem se veliki komadi janjetine okreću satima kako bi se meso polako i ravnomjerno ispeklo.

Priprema souvle na Uskrsnu nedjelju obiteljski je događaj uz tradicionalnu glazbu, a o ražnju se često brine glava obitelji. Janjeći but smatra se najboljim komadom mesa za ovu tehniku jer zbog kolagena ostaje sočan tijekom pečenja.

Meksička verzija pudinga od kruha, capirotada, ima dugu povijest. Nastala je prije otprilike 500 godina kao slano jelo s mesom i jajima prije nego što se pretvorila u desert. Danas je to desert koji je poprimio snažnu katoličku simboliku. Komadi kruha predstavljaju Kristovo tijelo, sirup njegovu krv, slani sir mrtvački pokrov, a štapići cimeta križ. Rezultat je prilagodljiv desert koji je postao neizostavan dio uskrsnog stola u Meksiku. 

Etiopija je dom jedne od najstarijih kršćanskih tradicija i najstarije Biblije na svijetu, pa ne čudi što se Uskrs, koji se tamo naziva Fasika, shvaća vrlo ozbiljno. Među mnogim tradicionalnim jelima na uskrsnim stolovima naći će se i nacionalno jelo, doro wat. Riječ je o začinjenom pilećem gulašu koji se poslužuje s tvrdo kuhanim jajima i tradicionalnim somunom, injerom, prenosi Index.