Nakon jela, razina šećera u krvi prirodno raste. Koliko će taj porast biti značajan, ovisi o vrsti i količini konzumirane hrane, redoslijedu namirnica te načinu na koji tijelo probavlja i apsorbira glukozu.

Hormoni, poput inzulina, također utječu na razinu šećera. Inzulin pomaže glukozi da iz krvotoka uđe u stanice, gdje se koristi za proizvodnju energije. Jedna jednostavna navika može pomoći u smanjenju tog porasta – kratka šetnja poslije večere.

Prilikom hodanja, mišići se aktiviraju i zahtijevaju energiju. Zbog toga, tijekom tjelesne aktivnosti, mišići mogu preuzeti više glukoze iz krvi i iskoristiti je kao gorivo. Na taj se način dio glukoze uklanja iz krvotoka, što može ublažiti porast šećera nakon jela.

Pregled studija iz 2023. godine pokazao je da tjelesna aktivnost nakon obroka može sniziti razinu šećera u krvi u usporedbi s mirovanjem poslije jela.

Postoje i istraživanja koja sugeriraju da bi šetnja nakon večere mogla imati izraženiji učinak nego hodanje nakon drugih obroka. Jedno od mogućih objašnjenja je da večera često sadrži više ugljikohidrata, dok je tjelesna aktivnost u večernjim satima obično manja.

Ako je cilj ublažiti porast šećera nakon obroka, nije potrebno dugo čekati prije nego što se krene u šetnju. Istraživanja pokazuju da je kretanje ubrzo nakon jela učinkovitije za kontrolu šećera nego odgađanje aktivnosti za kasnije.

Drugim riječima, kratka šetnja neposredno nakon večere može biti korisnija od čekanja dulje vrijeme. Tjelesna aktivnost prije obroka nema isti učinak na razinu šećera poslije jela. Za postizanje ovog učinka nije potrebno izdvojiti pola sata ili sat vremena. Istraživanja su pokazala da već oko 10 minuta hodanja nakon obroka može pomoći u smanjenju porasta šećera u krvi.

Ako šetnja nakon svakog obroka nije praktična, postoje i druge opcije. To može uključivati vožnju biciklom, vrtlarenje, ples ili čak obavljanje kućanskih poslova. I jednostavne vježbe, poput podizanja na prste dok sjedite, mogu potaknuti mišiće da koriste glukozu.