Međunarodna federacija za dijabetes (IDF) prošle je godine donijela povijesnu odluku i službeno priznala peti oblik šećerne bolesti. Nakon sedam desetljeća znanstvenih rasprava, stručnjaci su potvrdili postojanje bolesti koja pogađa do 25 milijuna ljudi. Ovaj tip dijabetesa najviše ugrožava stanovnike siromašnijih dijelova svijeta, a sada se traži priznanje i od drugih krovnih institucija, piše Science Alert, prenosi 24sata.

Bolest je prvi put opisana još na Jamajci sredinom prošlog stoljeća, točnije 1955. godine. Svjetska zdravstvena organizacija kratko ju je priznala osamdesetih godina, no klasifikacija je povučena 1999. godine zbog nedostatka dokaza. Od tada su znanstvenici vodili žučne rasprave o tome postoji li uopće ovaj oblik dijabetesa i kako ga ispravno dijagnosticirati.

Za razliku od prvog tipa koji je autoimuna bolest i drugog tipa povezanog s inzulinskom rezistencijom, peti tip nastaje zbog teškog nedostatka hranjivih tvari. Dugotrajna pothranjenost u djetinjstvu ostavlja trajne posljedice na razvoj gušterače, koja gubi sposobnost izlučivanja inzulina. Bolesnici s ovim tipom ostaju osjetljivi na inzulin, što njihov metabolizam čini potpuno jedinstvenim i osjetljivim na klasične terapije.

Procjenjuje se da dijabetes tipa 5 pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Najčešće obolijevaju mladi u zemljama s niskim i srednjim prihodima, posebno u Aziji i Africi, ali problem sve više raste i u siromašnim regijama Latinske Amerike. Njihov indeks tjelesne mase često ostaje ispod normalnih vrijednosti, a suočavaju se s nedostatkom hrane i otežanim pristupom medicinskoj skrbi.

Opasnosti pogrešnih dijagnoza

Zbog nepostojanja službene dijagnoze, oboljeli su godinama dobivali pogrešne terapije. Liječnici su ih često tretirali agresivnim dozama inzulina ili lijekovima za drugi tip bolesti, što se pokazalo iznimno opasnim. Kod pacijenata koji nemaju inzulinsku rezistenciju takav pristup brzo izaziva fatalne napade hipoglikemije.

Endokrinologinja Meredith Hawkins s Medicinskog fakulteta Albert Einstein godinama je upozoravala na ovaj problem i tražila globalno priznanje bolesti. Njezin tim pokazao je kroz istraživanja u južnoj Indiji da pogrešno liječenje donosi više štete nego koristi, zbog čega se zalagala za hitnu promjenu kliničkih smjernica.

​- Dijabetes povezan s pothranjenošću češći je od tuberkuloze i gotovo jednako čest kao HIV, ali nedostatak službenog imena kočio je napore da se pacijentima postavi dijagnoza ili pronađu učinkovite terapije - objasnila je Hawkins u nedavnoj izjavi.

Borba za globalno priznanje

Kako bi se spriječile daljnje smrti i pogreške u liječenju, Međunarodna federacija za dijabetes osnovala je posebnu radnu skupinu za peti tip bolesti. Skupinu vodi upravo doktorica Hawkins, a glavni je cilj stvaranje globalnog registra oboljelih. Također se užurbano razvijaju jasni dijagnostički kriteriji i programi obuke za zdravstvene djelatnike.

Odluka o priznanju smatra se velikim korakom, no stručnjaci ističu da je to tek početak dugotrajne borbe. Trenutačno se vrši velik pritisak na Svjetsku zdravstvenu organizaciju da ponovno uvrsti ovu bolest u svoje službene klasifikacije. Bez takvog priznanja, financiranje daljnjih istraživanja na svjetskoj razini ostaje izuzetno teško.

Liječenje oboljelih u siromašnim područjima zahtijeva vrlo oprezan pristup, a ne brza i nepromišljena rješenja. Liječnici moraju pažljivo pratiti razine šećera jer oboljelima često trebaju samo minimalne količine inzulina ili tek poticaj za njegovo prirodno izlučivanje.

​- Kada jednom vidite mlade pacijente kako umiru zbog neprikladnog liječenja zanemarenog oblika dijabetesa, nema povratka - upozorila je Hawkins na kraju, naglašavajući važnost brze reakcije globalnih zdravstvenih tijela.