Liječnici sve češće upozoravaju na posuđe i kuhinjski pribor koji svakodnevno koristimo, osobito na stare i oštećene tave s neprianjajućim premazom. Onkolog dr. Laeth George iz HonorHealtha upozorava da problem mogu predstavljati i tave, lonci i kuhinjski alati koji svakodnevno dolaze u dodir s hranom. Kako objašnjava, o tome kako posuđe može prenijeti štetne kemikalije u organizam zna se manje nego o samoj prehrani, no upravo je razumijevanje tih rizika važno za donošenje boljih odluka, piše Nova.rs

Posebnu pažnju treba obratiti na starije modele neprianjajućeg posuđa, naročito one proizvedene prije 2013. godine. Dr. Jamie Koprivnikar objašnjava da se kod mnogih takvih tava koristi sintetički fluoropolimer PTFE, poznatiji kao teflon, koji se nanosi na metalnu površinu.

Problem je u tome što su se starije verzije neprianjajućih premaza često proizvodile uz pomoć kemikalije PFOA, koja pripada skupini takozvanih “vječnih kemikalija”, odnosno PFAS spojeva. Prema riječima dr. Rachne Shroff, istraživanja su pokazala da visoka izloženost tim tvarima, posebno kroz industrijsku proizvodnju ili zagađenu vodu, može biti povezana s povećanim rizikom od određenih vrsta raka, osobito raka bubrega, a moguće i raka testisa.

Stručnjaci naglašavaju da moderni i neoštećeni neprianjajući tiganji sami po sebi ne moraju predstavljati veliki rizik. Dr. Shroff upozorava da problem nastaje kada se posuđe pregrijava ili kada je površinski sloj oštećen. Ako se tava s PTFE premazom zagrije iznad približno 260 stupnjeva Celzijevih, premaz se može početi raspadati i oslobađati isparavanja.

Dr. George pritom dodaje da u svakodnevnoj upotrebi tave rijetko dosežu tako visoke temperature, jer većina ulja i masnoća počinje dimiti oko 200 stupnjeva Celzijevih. Ipak, ogrebotine i oštećenja predstavljaju veći problem jer tada neželjene čestice i kemikalije lakše mogu završiti u hrani.

Dr. Adel Khan, onkolog i epidemiolog iz Teksasa, posebno upozorava na stare i izgrebane tave koje se koriste godinama. Kako tava stari, zaštitni sloj postaje sve oštećeniji, pa raste mogućnost njegova raspadanja, oslobađanja štetnih isparavanja i prijenosa nepoželjnih tvari u hranu. Liječnici zato savjetuju da se stare, izgrebane i deformirane tave ne koriste, osobito ako se premaz ljušti ili je vidljivo oštećen. Oznaka “PFOA-free” pritom ne znači nužno da je posuđe potpuno bez svih PFAS spojeva, pa je i kod novijih modela potreban oprez.

Sigurnije alternative mogu biti posuđe od lijevanog željeza, ugljičnog čelika, emajliranog lijevanog željeza, keramike ili nehrđajućeg čelika. Takvo posuđe često traje dulje i ne oslanja se na osjetljive kemijske premaze.

Važno je i kako se posuđe koristi. Preporučuje se kuhanje na umjerenim temperaturama, izbjegavanje zagrijavanja prazne tave, korištenje drvenog ili silikonskog pribora te ručno pranje mekanom spužvom. Pri odlaganju je dobro staviti krpu ili papirnati ubrus između tava kako se površina ne bi grebala. Poruka stručnjaka nije da treba panično baciti sve iz kuhinje, nego krenuti od najrizičnijeg: starih, izgrebanih i oštećenih neprianjajućih tava.