Sadnja paprika na otvorenom najčešće započinje sredinom svibnja, a upravo je to idealno vrijeme za isprobavanje metode koja posljednjih godina postaje pravi hit među europskim vrtlarima.

Riječ je o njemačkoj tehnici poznatoj kao Hugelkultur ili hugelkultura – sustavu podignutih organskih gredica koji gotovo u potpunosti eliminira kopanje, rahljenje tla i naporno plijevljenje. Osim što značajno smanjuje fizički rad u vrtu, ova metoda stvara optimalnu mikroklimu za uzgoj paprika, čak i na manjim parcelama, a mnogi tvrde da prinos može biti gotovo dvostruko veći, prenosi Jutarnji.

Uzgoj paprika na otvorenom često je povezan s temperaturnim stresom, naglim isušivanjem tla i osjetljivošću biljke na vremenske promjene. Upravo zato Hugelkultur privlači sve više pozornosti jer stvara prirodno toplo, rahlo i vlažno tlo koje savršeno odgovara kulturama koje vole toplinu.

Hugelkultur podrazumijeva izradu povišenih gredica čija je osnova trulo drvo i organski materijal koji se postupno razgrađuje.

Metoda dolazi iz svijeta permakulture i temelji se na ideji da se prirodni organski materijali vraćaju zemlji, gdje se s vremenom pretvaraju u iznimno plodno tlo bogato hranjivim tvarima. Upravo zato ovakve gredice s godinama postaju sve kvalitetnije i produktivnije, bez potrebe za intenzivnim dodavanjem gnojiva ili stalnim obrađivanjem zemlje.

Jedna od najvećih prednosti Hugelkultura jest povećanje prostora za sadnju. Biljke se ne sade samo na vrhu gredice, već i uz njezine stranice, što omogućuje mnogo bolju iskoristivost prostora u odnosu na klasične vrtne gredice.

Takve su gredice posebno praktične za biljke koje se spuštaju niz rubove ili zahtijevaju više topline i drenaže.

Organski materijal unutar gredice ponaša se poput spužve – upija vodu i postupno je otpušta korijenju biljaka. Tijekom sušnih razdoblja ovakve gredice zahtijevaju i do tri puta manje zalijevanja od standardnih vrtnih nasada.

Europski agronomi ističu da u takvim uvjetima korijen paprike prodire 20 do 30 posto dublje, što biljku čini otpornijom i snažnijom.

Još jedna velika prednost ove metode jest činjenica da se gotovo svi materijali mogu pronaći u vlastitom dvorištu. Za izradu gredica mogu se koristiti pala stabla, granje, drvna sječka, pokošena trava, staro sijeno, lišće, biljni ostaci i organski kompost. Osim što je riječ o održivom načinu vrtlarenja, ovakav pristup istovremeno predstavlja i odličan način recikliranja prirodnog otpada.

Kako se organski materijal postupno razgrađuje, u tlu se stvara prirodni ciklus hranjivih tvari koji iz godine u godinu dodatno hrani biljke.

Suzbijanje korova u Hugelkultur gredicama postiže se jednostavnim malčiranjem površine slamom ili sijenom. Na taj način gotovo u potpunosti nestaje potreba za plijevljenjem, dok je tlo istovremeno zaštićeno od isušivanja i zbijanja nakon kiše. U donjim slojevima gredice brzo se razvijaju gliste koje prirodno prozračuju tlo i dodatno poboljšavaju njegovu strukturu.

Tijekom razgradnje organske tvari oslobađa se i ugljikov dioksid u zoni korijena, što ubrzava fotosintezu i doprinosi snažnijem rastu biljaka. Iako sama izrada Hugelkultur gredice zahtijeva nešto više truda na početku, kasnije održavanje gotovo da ne postoji. Kako se drvo i organski materijal raspadaju, tlo postaje sve bogatije, pa nema potrebe za oranjem ni intenzivnim gnojenjem.

Povišene gredice imaju dodatnu prednost jer se zagrijavaju mnogo brže od tla u ravnini vrta.  To znači da paprike ranije kreću s rastom, a zahvaljujući toplini koja nastaje unutar organskog sloja, temperatura tla može biti viša za tri do pet stupnjeva. Upravo taj „termički jastuk“ omogućuje ranije stvaranje pupoljaka i stabilniji razvoj biljke čak i tijekom naglih promjena vremena.

Na dno se postavljaju velike grane, trupci ili drvna sječka. Preko njih dolaze slojevi pokošene trave, lišća i biljnih ostataka, a zatim kompost i plodna zemlja. Na kraju se oblikuje humak visine između 25 i 40 centimetara. Razgradnja organskog materijala unutar gredice prirodno zagrijava zemlju i stvara savršene uvjete za razvoj paprika.

Prilikom sadnje preporučuje se održavanje razmaka od najmanje 40 centimetara između biljaka, dok se u sadne rupe može dodati pepeo ili vermikompost.

Zahvaljujući toplini i bogatstvu hranjivih tvari, prvi pupoljci pojavljuju se i do tjedan dana ranije nego kod klasične sadnje. Zanimljiv detalj ove metode uključuje i korištenje starih najlonskih čarapa ili tajica kao potpore za biljke.

Elastični najlon rasteže se zajedno s rastom biljke, ne oštećuje stabljiku i smanjuje stres uzrokovan mehaničkim pritiskom. Stručnjaci ističu da ovakva meka potpora omogućuje granama da bez problema nose plodove teže od 400 grama. Rezultat je zdravija biljka, stabilniji rast i obilniji urod – uz znatno manje rada nego u klasičnom vrtlarstvu.