Članovi i prijatelji udruge Rekreativni kvart iz Španskog ponovno su okupili hrabre bicikliste i entuzijaste za njihov treći biciklistički izazov koji su prigodno nazvali - Ljubav se mjeri kilometrima - SHP za Vukovarske Leptiriće. Treću godinu zaredom, na isti datum, sjeli su na bicikle i vozili istom dionicom, za iste Superklince iz Vukovara. Bio je to put od 325 kilometara za djecu čiji je život malo drugačiji od onog koji većina nas poznaje. Tom su se putu ove godine pridružila i dva Zagorca velikog srca koji nisu željeli otkriti svoj identitet. Podsjeća nas to, da dobročinstvo može cvjetati i u tajnosti, a da najveće nagrade dolaze iz čiste želje da se pomogne drugima bez obzira na slavu ili priznanje.

Leptirići i biciklisti

Vukovarski leptirići su Udruga roditelja djece sa poteškoćama u razvoju. U gradu punog ponosa i ožiljaka iz nekih drugih vremena, ovi klinci svakodnevno vode svoje male bitke. Dan za dan, tjedan za tjedan oni rastu i pobjeđuju prepreke koje sami nisu tražili. Kroz igru, ljubav i zajedništvo uče o sebi i svijetu oko sebe. Oni ne odustaju od svojeg pravca i prava na sretniji i zdraviji život, a ne odustaju njihovi prijatelji jer Vukovar je i grad prijateljstva, igre i ljubavi. Razgovarali smo sa svojim sugrađanima koji su bili dijelom ekipe i s nama podijelili dojmove.

- Htjeli smo podržati ovu humanitarnu akciju za djecu Vukovaraca (Vukovarske leptiriće) kojima je svaka pomoć potrebna. Gurali su nas srce i cilj akcije. Krenuli smo 17. studenog u 6 iz Španskog, prošli smo nekih 325 kilometara, a akcije je bila zamišljena u dvije etape. Prvi dan do Slavonskoga broda cca 225 kilometara gdje smo prenoćili u Hostelu “Mali Paris”. Ujutro smo u 7 krenuli na ostatak puta do Vukovara, krajnjeg odredišta. Prvi dio puta pratilo nas je dosta loše vrijeme s kišom i vjetrom, ali kasnije je kiša prestala pa je bilo lakše. U Slavonski brod stigli smo oko 16:30. Stali smo na pola sata u Kutini, u NK Kutina smo se presvukli, pojeli gulaš i nastavili put. U Vukovar stižemo oko 11 sati, družili smo se s djecom te odali počast gradu heroja. Na putu, hvala Bogu, nismo imali nikakvih problema, sve je proteklo bez ikakvih incidenata – ispričali su nam.

Emocije

- Osjećaj kada smo došli bio je predivan, neopisiv, svaki od nas u sebi je to proživio na poseban način i vrlo emotivno, u sebi. Djeca koja su nas dočekala, njihovi pogledi, osmijeh… Ne može se to opisati riječima. A onda je došlo vrijeme za rastanak i povratak u Zagreb. Ono čemu se nadamo je da će se sljedeće godine priča još više proširiti i da će se pridružiti i ostali dijelovi Hrvatske – dodali su, a svoje je dojmove uz mnoštvo emocija podijelio i tata jedne "leptirice":

- Želim vam reći da ne možete ni približno zamisliti kaj roditeljima ove dječice znači ovo kaj ste napravili! Zavod za zdravstveno daje nam kapi za oči kaj si i sami možemo uzeti, a za terapeute, razna specijalna liječenja i skupe lijekove nemamo nikoga osim rodbine, kumova i par promila poznanika kao što ste vi. Slomio me susret, a moje suze nisu od tuge nego iz radosti jer postoji ovakva ekipa poput vas. Još jednom - najveći respect!