Nešto biste uzgajali, a ne biste se previše zamarali detaljima? Jedna od kultura koja nije baš zahtjevna su zeleni i ljubičasti kelj! Nemaju glavicu kao kupus, rastu na stabljici koja nije jestiva, za razliku od listova koji mogu biti ravni, ali i kovrčavi.

Diplomirani agronom Bojan Kecman za agroklub.hr navodi kako obiluju vitaminima A, B, K i C, kao i kalijem, kalcijem, fosforom i željezom. Također, imaju malu kaloričnu vrijednost, a dobri su u prevenciji moždanog i srčanog udara, kao i za čišćenje jetre od toksina.

Listovi su, dodaje, još ukusniji dolaskom nižih temperatura pa se ove biljke mogu uzgajati i tijekom zime. Može se praviti i sok koji je vrlo hranjiv. Podnose temperature i do -20!

– Najviše vole plodno tlo bogato hranjivim tvarima što znači da bi prije sadnje trebalo dodati dušik, fosfor i kalij odnosno, NPK, u količini od 100 kg po dulumu (1.000 m2 ili 0,1 ha, op.a.). Navodnjavanje mora biti omogućeno jer biljke vole svakodnevno navodnjavanje nakon sadnje, tj. barem prvih sedam dana. Kasnije se potrebe za vodom smanjuju i dobro podnose sušu, za razliku od ostalih kupusarica – poručuje dipl. agr. Kecman.

Prilično je otporan na biljne bolesti, a napada ga plamenjača, no ne pretjerano. Kao i sve kupusnjače, napada ga kupusna stjenica. Dobro reagira, piše agroklub, na ekološku zaštitu. Mislimo na domaće, nekuhano mlijeko, pogotovo ako se tretira protiv stjenica. Za istu namjenu pomaže i ocat za salatu, soda bikarbona. Trebalo bi i oko stabljika staviti malč kako bi se lakše izborila sa sušom.