Tekući račun središte je naših svakodnevnih financija, no mnogi ga koriste pogrešno, vjerujući da je veća svota na njemu sinonim za sigurnost. Ta percepcija može biti štetna za vaše dugoročno financijsko zdravlje. Istina je da previše gotovine na računu koji ne donosi prinos predstavlja jednaku opasnost kao i balansiranje na rubu minusa. Pronalaženje ravnoteže ključ je stabilnosti, a formula je vrlo jednostavna. Osnovno pravilo koje preporučuje većina financijskih savjetnika jest držanje iznosa dovoljnog za pokrivanje životnih troškova za jedan do dva mjeseca.

Da biste došli do tog broja, prvi korak je detaljno praćenje vlastitih mjesečnih izdataka – od fiksnih troškova poput stanarine i kredita, do varijabilnih kao što su hrana i prijevoz. Ako vaši mjesečni troškovi iznose 1.500 €, na tekućem računu trebali biste održavati stanje između 1.500 € i 3.000 €. Osobe sa stabilnim prihodima mogu se držati donje granice, dok se onima s neredovitim primanjima, poput slobodnjaka, preporučuje veći iznos kao zaštita, piše Poslovni dnevnik.

Povrh iznosa za redovne troškove, ključno je dodati i takozvani sigurnosni “buffer” ili zaštitni sloj, koji bi trebao iznositi između 20 i 30 posto vaših mjesečnih izdataka. Na primjeru troškova od 1.500 €, to bi značilo dodatnih 300 € do 450 €. Svrha ovog dodatnog novca je da posluži kao prva linija obrane od manjih, neplaniranih troškova, poput kvara kućanskog aparata ili neočekivanog računa koji stiže na naplatu prije plaće. Što je još važnije, ovaj “buffer” štiti vas od nenamjernog ulaska u skupo nedopušteno prekoračenje. Kamate na minuse po tekućem računu u Hrvatskoj su iznimno visoke i predstavljaju jedan od najskupljih oblika zaduživanja. Nedovoljno sredstava na računu može dovesti do neugodnosti poput odbijenih plaćanja i plaćanja visokih naknada, dok vas ovaj zaštitni sloj čuva od takvih scenarija i pruža prijeko potreban mir.

S druge strane, držanje prevelikog iznosa na tekućem računu nosi sa sobom skrivene, ali značajne rizike. Prvi i najočitiji neprijatelj vašeg novca je inflacija. Tekući računi u pravilu ne donose nikakve ili zanemarive kamate, što znači da novac koji na njima stoji svakim danom gubi svoju kupovnu moć. Ono što danas možete kupiti za 1.000 €, za nekoliko godina vrijedit će osjetno manje. Drugi rizik je propuštena prilika za rast. Svaki euro iznad potrebnog iznosa je “lijen” novac koji ne radi za vas. Taj višak mogao bi biti na štednom računu, oročen ili uložen, gdje ima potencijal rasti i stvarati dodatnu vrijednost. Postoji i psihološki aspekt – velik i lako dostupan iznos može stvoriti lažan osjećaj bogatstva i potaknuti impulzivnu potrošnju. Na kraju, tu je i sigurnosni rizik; u slučaju krađe kartice ili zlouporabe podataka, sredstva na tekućem računu su najizloženija i prva na udaru.

Ključno je razlikovati operativna sredstva na tekućem računu od fonda za hitne slučajeve. Svrha tekućeg računa su svakodnevna plaćanja, dok je fond za hitne slučajeve vaša sigurnosna mreža za velike nepredviđene događaje poput gubitka posla. Taj fond trebao bi iznositi tri do šest mjesečnih troškova i držati se odvojeno, idealno na štednom računu. Takvo razdvajanje stvara mentalnu barijeru protiv trošenja novca za krizne situacije na svakodnevne želje. Sav višak novca koji premašuje iznos za tekući račun i fond za hitne slučajeve trebao bi biti usmjeren tamo gdje može rasti. Prva stanica može biti štedni račun s boljom kamatom ili oročena štednja za srednjoročne ciljeve. Za dugoročne ciljeve poput mirovine, najsnažniji alat su investicije u dionice ili fondove, koje unatoč riziku nude najveći potencijal za pobjedu nad inflacijom. Cilj je pretvoriti tekući račun iz pasivnog skladišta u aktivan alat za upravljanje novcem, čime se osigurava temelj za dugoročnu financijsku sigurnost, piše Poslovni dnevnik.