Foto: Instagram/Luka Modric

Dok su ovih dana oči milijuna navijača uprte u Svjetsko prvenstvo i dok se u Hrvatskoj gotovo na svakom koraku raspravlja o nastupima Vatrenih, postoje muškarci koje nogomet jednostavno ne zanima. Dok jedni planiraju vikende prema rasporedu utakmica, drugi ne znaju ni protiv koga Hrvatska igra sljedeću utakmicu – i to ih nimalo ne zabrinjava.

Takva situacija često izaziva čuđenje. Mnogi se pitaju kako je moguće da muškarca ne zanima sport koji je desetljećima među najpopularnijima na svijetu. No psiholozi upozoravaju da odgovor nije ni neobičan ni zabrinjavajući. Zapravo, iza toga se često kriju zanimljive osobine ličnosti i drukčiji životni interesi.

Ne traže svi uzbuđenje na istom mjestu

Nogomet kod navijača budi emocije, neizvjesnost i osjećaj zajedništva. Međutim, psiholozi ističu kako ljudi ne doživljavaju zadovoljstvo na isti način.

Dok jedni uživaju u sportskom nadmetanju, drugi će jednaku razinu interesa pronaći u knjigama, glazbi, putovanjima, tehnologiji, automobilima, planinarenju ili kreativnim hobijima. Drugim riječima, nedostatak interesa za nogomet ne znači nedostatak interesa za život.

Naprotiv, mnogi muškarci koji ne prate nogomet imaju vrlo izražene strasti prema drugim područjima koja im pružaju osjećaj ispunjenosti.

Manje podliježu pritisku okoline

U mnogim društvima još uvijek postoji nepisano pravilo da bi svaki muškarac trebao znati barem osnovne informacije o nogometu. Kada netko otvoreno kaže da ga taj sport ne zanima, često izazove iznenađenje.

Psiholozi smatraju da takve osobe ponekad pokazuju veću razinu neovisnosti u razmišljanju. Umjesto da prihvate nešto samo zato što je popularno, skloniji su graditi vlastite interese bez obzira na očekivanja okoline.

To ne znači da su buntovnici ili individualci u svakom aspektu života, ali često pokazuju veću spremnost slijediti vlastite preference.

Više ih privlače aktivnosti koje traže fokus

Zanimljivo je da se među muškarcima koji ne prate sport često nalaze osobe koje slobodno vrijeme radije ulažu u aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju i dugoročan angažman.

To mogu biti fotografija, programiranje, čitanje, istraživanje novih tema, glazba, učenje jezika ili razni kreativni projekti. Njima je važniji proces stvaranja ili učenja nego praćenje sportskih rezultata.

Naravno, to nije pravilo koje vrijedi za svakoga, ali stručnjaci primjećuju da se takav obrazac pojavljuje češće nego što mnogi misle.

Ne osjećaju potrebu za navijačkim identitetom

Jedan od razloga popularnosti nogometa jest osjećaj pripadnosti. Navijači često osjećaju snažnu povezanost s klubom, reprezentacijom ili zajednicom ljudi koji dijele iste emocije.

Muškarci koji ne vole nogomet često taj osjećaj pripadnosti pronalaze na drugim mjestima. Nekima je važnija povezanost kroz posao, obitelj, hobije ili prijateljske krugove nego kroz sportsku pripadnost.

Zbog toga ne osjećaju potrebu navijati za određeni klub ili pratiti svaku važnu utakmicu.

To nema veze s inteligencijom ni muževnošću

Jedan od najraširenijih stereotipa jest da muškarac koji ne prati nogomet nije dovoljno društven ili "pravi muškarac". Psiholozi ističu da za takve tvrdnje ne postoje nikakvi ozbiljni dokazi.

Karakter osobe ne određuje sport koji prati. Empatija, emocionalna inteligencija, odgovornost, smisao za humor i sposobnost stvaranja kvalitetnih odnosa nemaju nikakve veze s interesom za nogomet.

Drugim riječima, činjenica da netko ne zna sastav reprezentacije ne govori ništa o tome kakva je osoba.

Zašto to ljudima djeluje neobično?

Razlog je jednostavan. Nogomet je mnogo više od sporta. On je dio kulture, svakodnevice i društvenih razgovora. Kada netko ne dijeli interes koji ima većina ljudi u njegovoj okolini, prirodno privlači pozornost.

No stručnjaci upozoravaju da ne postoji jedinstveni psihološki profil muškarca koji ne voli nogomet. Razlozi mogu biti vrlo različiti – od osobnih interesa i iskustava iz djetinjstva pa sve do toga da ga jednostavno nikada nije privukao taj oblik zabave.

Što možemo naučiti iz toga?

Dok milijuni ljudi ovih dana prate Svjetsko prvenstvo i s nestrpljenjem čekaju nove nastupe svojih reprezentacija, vrijedi se prisjetiti da ne moramo svi voljeti iste stvari.

Psihologija pokazuje da su ljudski interesi iznimno raznoliki. Nekome će utakmica biti vrhunac tjedna, a netko će isto uzbuđenje pronaći u dobroj knjizi, putovanju ili novom projektu.

I u tome nema ništa neobično.

Ukratko

• Ne vole svi iste izvore zabave i uzbuđenja.
• Muškarci koji ne prate nogomet često imaju druge izražene interese.
• Odluka da se ne prati popularan sport ne govori ništa o inteligenciji ili karakteru.
• Empatija i emocionalna zrelost nisu povezane s praćenjem nogometa.
• Različiti hobiji i interesi potpuno su normalan dio ljudske osobnosti.

Na kraju, sviđao vam se nogomet ili ne, jedno je sigurno – čovjeka puno bolje opisuje način na koji živi i odnosi se prema drugima nego sport koji prati na televiziji.