Foto: Instagram/Asim Ugljen

Popularni zagrebački glumac Asim Ugljen vrlo često na društvenim mrežama dijeli svoja razmišljanja i stavove o raznim aktualnostima, ali isto tako i detalje iz svog privatnog života, kao i brojne anegdote s jasnim porukama i poukama.

Danas je Asim Ugljen ponovno dirnuo svoje mnoge pratitelje javnom objavom u kojoj je ispričao jednu anegdotu iz svog privatnog života, a koju je zaključio rečenicom: "Tata, oprosti, bio si potpuno u pravu glede svega".

Podsjetimo, njegov otac je poznati u ugledni zagrebački neurokirurg Ranko Ugljen.

Asimova objava u vrlo je kratkom roku prikupila velik broj reakcija pratitelja, a mi je prenosimo u cijelosti:

"Prije par godina, mislim da je Ranko imao 73 godine, nas dvojica cijeli dan teglimo pločice gore-dole po Mrežnici.
Napokon završimo i skroz mokri i uspuhani grabimo kavu, i sjedamo na stepenice u hladu, jer je tamo lijepi povjetarac, a i stepenice su hladne, pa da se rashladimo.
Tako sjedimo u tišini i dahćemo.
Nakon par udaha i izdaha, ni sam ne znam zašto, priupitam ga:
“Ej stari, sad fakat više nisi mlad, skupilo se godina, unučad i ino, proživio si veći dio života, živio si sulud i ispunjen život…”
“Da…?”
“Pa kad bi se s ovim iskustvom i znanjem mogao vratiti natrag, što bi promijenio?”
Stane on i šuti.
Vidiš kako mu se okreću kotačići u glavi.
Nakon nekog vremena, odgovori:
“Ništa, osim jedne stvari.”
“Koje?”
I sad stvarno mislim svašta, jer ga znam otkada znam za sebe, te imam sto ideja što bi ta stvar mogla biti.
Ali, od svega što sam pomislio, ništa nije bilo ni blizu odgovora.
“Imao bih više djece.”
Strgam se. Ali fakat se strgam od smijeha.
“Pa boktemazo, imaš četiri sina, trebao si ih imati pet, ali jebiga, nema puno muškaraca na svijetu koji imaju ČETIRI SINA, a mene, koji sam najstariji, si dobio sa skoro 35 godina, kud bi više, pa nije da smo bili laka djeca, štoviše. Nemoj brijat.”
“Ne brijem, imao bih još djece.”
“Pa zar nije četvero dovoljno?”
“Ne. Djece nikad dosta. No, nažalost, čovjek to shvati prekasno.”
Zaključim da nije normalan i počnemo kuhati večeru.
Sad, par godina kasnije, sjedim na istom mjestu kao onomad, pijem kavu i razumijem riječi oca svog.
“Djece nikad dosta. No, nažalost, čovjek to shvati prekasno.”
I potpuno je u pravu.
Trebao sam cijeli život slušati oca, a ne voditi vječne bojne protiv njega.
Ranko je bio u pravu.
Za sve.
Tata, oprosti, bio si potpuno u pravu glede svega."