Pored spomenika Lijepoj našoj u Zelenjaku održano je središnje županijsko obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Delegacija Krapinsko – zagorske županije svake godine je odlazila u Vukovar i Škabrnju na sam dan obljetnica. Imajući na umu trenutnu epidemiološku situaciju, a koja nije povoljna, odlazak u Vukovar i Škabrnju ove godine su odgodili.

- Uvijek sam u svojem govoru u Zelenjaku kada smo odavali počast gradu Vukovaru i sjećali se Škabrnje, poželio sretan put svim braniteljima koji su s područja Krapinsko – zagorske županije organizirano kretali u Vukovar i Škabrnju. Ove godine toga neće biti. Možda neće biti 100 tisuća ljudi u Vukovaru, ali sam siguran da će milijuni srca kucati za Vukovar – rekao je nakon paljenja lampiona župan Željko Kolar. Nakon središnjeg županijskog obilježavanja u Zelenjaku, u svim gradovima i općinama na području županije u večernjim satima bit će zapaljeno po 29 vukovarskih lampiona u obliku vodotornja, koji simboliziraju 29. obljetnicu pada grada heroja. Riječ je o običaju kojeg je Krapinsko – zagorska županija počela prakticirati među prvima i kojeg provodi svake godine dan uoči 18. studenog.

- I građani će na svojim prozorima, pred kućama i parkovima paliti lampione za Vukovar i mislim da će ove godine biti još veći odaziv ljudi. Bit će još dana i godina, Vukovar treba posjećivati svih 365 dana u godini, Vukovaru treba pomoći da se otvore nova radna mjesta, da ljudi ne odlaze, da ostanu tamo živjeti. Ponosan što je vukovarski vodotoranj završen i stavljen u funkciju, da je i Krapinsko – zagorska županija financijski sudjelovala u njegovoj obnovi i jedva čekam da se stvore uvjeti da mogu otići u Vukovar i posjetiti vodotoranj. Još nisam donio odluku da li ćiu sutra ići, nekako me lomi, čuo sam se s bivšim gradonačelnikom, prijateljima, odluku ću donijeti navečer, najvjerojatnije da ću ujutro otići – rekao je župan.

Načelnik Općine Zlatar Bistrica i umirovljeni pukovnik HV – a Žarko Miholić rekao je da je Dan sjećanja konačno hrvatski praznik, praznik grada heroja koji je pokazao kako se brani grad, kako se brani dom, domovina. - Ljudi su mnogi ostali u tom gradu, dali život u tom gradu, a nisu tamo živjeli, mnogi nikad neće pronaći svoje koji su stradali u tom gradu, neće nikada imati priliku zapaliti svijeću na grobu svojih najmilijih… Mnoga djeca su stradala u tom gradu, bila puna ljubavi, života i želje za životom, pa se onda uvuče u čovjeka na današnji dan na neki način zima i treba vidjeti što se tu može oprostiti, i zaboraviti – bio je emotivan Miholić.

A pun emocija bio je i vukovarski branitelj, Tomislav Bedeniković, koji je rekao da sutra ne ide u Vukovar jer se pridržava naputka i mjera, no to mu nije drago. - Osjećat ću se loše, kao i svake godine, jer naviru uspomene iz onih dana… Glavne uspomene su mi kada se sjetim dečkiju s kojima sam otišao dolje, a koji sada više nema. To je najbolnija uspomena, bili smo dečki s dvadeset i nešto godina, bezbrižni, a preko noći smo postali stari. U tih 15 – 20 dana odrasli smo, kada su pale prve žrtve, kao da ti netko ukrade mladost – prisjetio se tih teških dana Bedeniković.