Sve je u veselom i napetom iščekivanju blagdana, dok se zima, jašući na hladnom sjevercu, polako spušta i prikrada u dolinu Lučelnice, tjerajući ljude u tople zapećke. Iz dimnjaka obnovljene domaje obitelji Ban, donedavnih pogorelaca, ponovo se izvija dim, svjedočeći o vraćanju života u kuću s brojem 20 u Tomaševcu kod Klanjca.

Kuća u plamenu

Vatrena stihija progutala je kuću obitelji Ban i staricu Rozaliju (78) i njenog sina Franju (52) svrstala u beskućnike. Franjo je nakon tog pogroma našao privremeno utočište kod brata, a Rozalija kod kćerke. Pisali smo o tome. Ljudi dobre volje su priskočili u pomoć u nakani da na zgarištu stare, sagrade novu kuću.

Zahvaljujući tome, Rozalija i Franjo su se u nepunih godinu dana uselili u novu i ljepšu kuću od one koju je uništila vatra, potaknuta iskrama iz starog dimnjaka. Humanu akciju je vodio Božidar Gorup, poznati privrednik iz Tomaševca.

Uz pomoć brata Damira i ostalih članova obitelji i drugih, animirani su ljudi dobre volje. Prikupljeno je 24.000 kuna od građana. Grad Klanjec je dao 5.000 kuna. Pomogli su i iz okolnih općina - Kraljevca na Sutli, Tuhlja, pa čak i iz Lobora, Velikog Trgovišća. - Ukupno smo u novcu i građevinskom materijalu prikupili oko 200.000 kuna. Dobrovoljnim radom prvo smo do temelja očistili zgarište, a onda ozidali novu kuću.

Opeke je poklonila Zagrebačka ciglana, a crijep Tondach iz Bedekovčine. Ovom prilikom ja im u ime obitelji Ban još jednom toplo zahvaljujem - kazao je Božidar Gorup, sretan što je novcem svoje obitelji i drugih dobročinitelja uspio vratiti radost i sreću suseljanima. Mladen Sinković je osigurao laminat.

Od stranaka, ovoj humanoj akciji se odazvao samo HSLS. Samostan i vjernici na čelu sa paterom Franjom Tomaševićem prikupili su 7.000 kuna. Premda je članovima ekipe za skupljanje novca rečeno da će biti plaćeni za taj rad, oni su se odrekli nagrade u korist stradalnika u požaru.

Postelja na ciglama

Kad je kuća bila bila gotova (nedostaje još samo fasada) i uređenje okoliša, trebalo ju je namjestiti. I ovdje su se našli dobri ljudi. Svatko je poklonio ponešto od pokućstva, pa je kuća ovih dana bila spremna za useljenje. Baka Rozalija je s nestrpljenjem čekala ovaj trenutak. Dva mjeseca prije useljenja je «doselila» u svoju štalicu i na ciglama si prostrla tvrdu postelju.

- Htjela sam biti blizu svojeg domeka - veli skrušeno. A na upit, kako je dočekala useljenje u novu kuću, živnula je. - Kad me je prije godinu dana usred noći probudilo praskanje i kad sam vidjela kuću u plamenu, mislila sam da stojim na vratima pakla. Ovaj put, kad sam ušla u novu kuću, činilo mi se da sam na pragu raja. Teško mi je opisati taj osjećaj sreće i zadovoljstva. Biti ponovo u svojoj kući, pokraj svog toplog ognjišta, u svojoj čistoj i mekoj postelji, u svom dvorištu, na svom brijegu...

U dubokoj sam starosti, ali ću ostatak života proživjeti lijepo i sretno - veze starica, a onda se opet rastuži. - Moj sin Franjo je, zbog ovoga što nas je snašlo, obolio od opake bolesti. Operiran je, nedavno je izašao iz bolnice. Nadamo se ozdravljenju- tiho je dodala.

Franjo je od svibnja na bolovanju. Unatoč teškoj bolesti pratio je kako je kuća rasla. Htio je čak priskočiti u pomoć, ali su mu prijatelji na radilištu savjetovali da miruje.

- Kad nam je požar uništio dom, osjećali smo se beskućnicima, izgubljenim u beznađu. Ništa mi bez ovih dobrih ljudi ne bi mogli učiniti. Mati je u dubokoj starosti, ja teško bolestan, a moja plaća skromna. Ja sam po prirodi takav da teško tražim tuđu pomoć, premda bih drugima pomogao koliko god mogu, odazvao se svakoj humanoj akciji – rekao je Franjo.


Dobro je činiti dobro

Ne činiti loše je veoma dobro, ali ne činiti dobro je veoma loše! Dakle, dobro je činiti dobro za druge i bez ikakva interesa. Jedna stara priča pripovijeda o dobrom čovjeku kojemu je Bog obećao ispuniti jednu jedinu želju. Čovjek se zamisli, pa kaže Bogu: «Volio bih da mogu činiti dobro, a da zato ne znam!»

I Bog mu ispuni želju, a vidjeći da je dobro to priopći i svim drugim ljudima, govoreći im: «Idite svijetom i činite dobro drugima, pa će i drugi, kad zatreba, pomoći vama...».
Ljubav prema čovjeku, poznavali ga ili ne, i bez obzira na to tko je i kakav je, nalazi put do njegova srca. Vrijedan je život koji živimo za druge. Uspostavlja se ravnoteža između duše i tijela. Zakon univerzuma je: Sve se vrti, sve se vrati. Ako ništa ne daš, ni drugi tebi neće dati!

Božić i Nova godina su prigoda da nekome pružite toplu ruku, izgovorite riječi utjehe, date nešto hrane i odjeće - siromašnima i osamljenima, a takvih, na žalost, svugdje oko nas ima dosta!