I ove su godine obilježeni Dani Hižakovca, u organizaciji Župe svetog Jurja Gornja Stubica te Odbora za očuvanje baštine Gupčevog kraja – Hižakovec. Tim je povodom prošle nedjelje održana svečana sveta misa i proštenje uz blagoslov traktora, a u petak je u Kapeli svetog Križa koncert održao prof. Semir Hasić na harmonici, uz gošću solisticu Nataliju Stanisavljević na violini.

Program za svačije uho

Svoje kompozicije, ali i vlastite obrade nekih poznatih klasika i skladbi poput Amazing grace, Yesterday i druge, najbolji je svjetski harmonikaš, koji tu titulu nosi od 1994., predstavio publici. Pridružila mu se i solistica na violini Natalija Stanisavljević, koja sa Semirom svira posljednjih šest godina. – Mi sviramo od Bacha do sevdaha, program nam je uvijek takav da bude zanimljiv publici. Upravo na zanimljiv način kroz svoje obrade publici serviram i klasičnu glazbu – kaže harmonikaš, koji je pred nešto više od tjedan dana uz simfonijski orkestar u dvorcu Oršić održao premijeru 'Ratne rapsodije', albuma programske klasične glazbe kojom šalje, kako kaže, poruku mira cijelom svijetu. – Bio je to jedan vrlo lijep i posjećen koncert i zahvaljujem načelniku Jasminu Krizmaniću i mom prijatelju Božidaru Sačeru koji su moju ideju prihvatili i što smo je zajedno realizirali – kaže. Posebno je ponosan što je izdavač albuma američka kuća Parma Recordings (Navona Records) , a još više što će publici i na sljedećim premijerama i nastupima predstaviti svoju glazbu koju je radio isključivo kako bi prenio poruku važnosti Domovinskog rata.

Zagorje kao oaza mira i odmora

Ovaj svjetski virtuoz na harmonici svirati je počeo sa svega šest godina. – Moja je majka jako lijepo pjevala i njezina je želja bila da joj se netko od djece bavi glazbom. Bratu baš to i nije išlo, no ja sam odmah zavolio harmoniku. Zavolio sam tada i glazbu i njome se nastavio baviti – ispričao nam je Hasić, koji je u Zagreb doselio prije 19 godina, a u zadnje mu je vrijeme Zagorje, točnije, stubički kraj, omiljena destinacija.

 – Najviše mi pašu šuma i priroda, pa često pobjegnem u Zagorje. Malo domaćeg sira i vrhnja, oaza mira i zelenila. I Zagorci imaju kulturu sviranja harmonike i tu smo se našli – kaže umjetnik koji vrlo često i u Zagorju zasvira, osim na koncertima, i na mnogim privatnim događanjima.

A prošao je mnoge svjetske pozornice, crkve, dvorce i vile gdje je svirao zaista svima, kako i sam kaže, od najvećeg dna do pape Wojtyle. U svjetskoj mu je slavi i daljnjoj karijeri i stvaranju zasigurno pomogla i titula najboljeg harmonikaša na svijetu, koju je zaslužio 1994. na svjetskom natjecanju i Italiji. – Tad je to bilo jedino kvalitetno natjecanje i titula do koje nije svatko mogao doći, a ja sam imao sreću da sam imao najbolje profesore u glazbenim školama, no bez obzira na talent trebalo je puno odricanja i rada, to onda donese uspjeh – zaključio je. Otkrio nam je i kako kroz svoju glazbenu naobrazbu, put i stvaranje glazbe nije imao nikakav poseban uzor, već je sve radio po svome, stvarajući vlastiti glazbeni karakter. No, najvažnije mu je, kaže, da poruku koju želi uspije kroz glazbu prenijeti publici i da se publika pronađe u njegovim melodijama i tonovima.