Posebno i jedinstveno slavlje održalo se u nedjelju 1. ožujka u Gornjoj Stubici, slavlje izuzetno važno za gornjostubičku župu i redovničku zajednicu Sestara milosrdnica, kao i obitelj Sačer, koja je velikim obiteljskim okupljanjem proslavila 100. rođendan časne sestre Marije Stanislave (Katice) Sačer. Ovo je rođendansko slavlje bilo posebno ne samo po tome što se slavilo jedno stoljeće života, već osobito po tome što svečarica živi u dalekoj Argentini.

Veliki jubilej

Ovim je povodom u gornjostubičkoj Crkvi svetog Jurja održano svečano misno slavlje posvećeno slavljenici, koje je vodio i organizirao vlč. Nikola Jurković, predstavivši prisutnima kroz prezentaciju život i djelovanje s. Marije Stanislave, koja u Argentini živi od 1938. Godine te joj u ime cijele župa zahvalio za svaku molitvu i žrtvu. Katica Sačer, redovničkog imena s. Marija Stanislava, rođena je 1. ožujka 1920. godine u Hižakovcu, od roditelja Jakoba i Katice Sačer. U samostan je ušla 1937. godine, a u Argentinu s redovničkom misijom odselila godinu dana kasnije. Tamo je sve do 1985. radila po bolnicama kao medicinska sestra, a sada živi u provincijalnoj kući gdje o njoj brinu sestre redovnice, koje su joj pred samo nekoliko tjedana priredile slavlje povodom 80 godina njenoga redovništva. Iz njene su mnogobrojne obitelji (12 braće i sestara) potekle još čak tri časne sestre. Najstarija s. Bazila vrlo je mlada umrla u Indiji gdje je živjela i djelovala, dok su s. Humberta i s. Čestislava djelovale također u Argentini, gdje su i umrle 2006., odnosno 1956. godine. Sestra Marija Stanislava jedina je još uvijek živa od sve svoje braće (petero ih je umrlo u dječjoj dobi zbog ondašnje Španjolske gripe) te je upravo njezin stoti rođendan bio povod za veliko obiteljsko okupljanje Sačera, Leškovića i Posilovića, odnosno potomaka njene braće koji su na slavlje pristigli ne samo iz Stubice već i iz Marije Bistrice, Zagreba i Ivanić Grada.

Obiteljsko druženje uz sjećanje na tete – časne sestre

Nakon svečane svete mise, okupljanje je preseljeno na Seosko imanje Lojzekova hiža. – Zahvalni smo Bogu i našim sestrama iz obitelji Sačer za svu ljubav prema Crkvi, prema siromasima, za sve molitve kojima su pratile našu gornjostubičku župu iz čijeg su krila potekle, a u koju su se zbog daljine i siromaštva vrlo rijetko mogle navratiti. Njihova imena ostaju trajno uklesana u kamen Kapele sv. Križa u Hižakovcu koju su barem vidjele na fotografijama i čijoj su se gradnji radovale. Ostavile su svoj skromni hižakovečki dom i zablistale svojim dobrim djelima darujući se za druge – rekao je ovom prigodom vlč. Dubravko Škrlin – Hren, istaknuvši kako je župni centar Gornja Stubica povremeno preko kuće matice sestara milosrdnica u Zagrebu bio u kontaktu sa samostanom u Argentini, gdje su tri sestre djelovale te je s okupljenima podijelio pismo koje je iz Argentine u Gornju Stubicu stiglo prilikom smrti sestre Humberte. Ova je lijepa obljetnica bila povod za druženje rođaka koji se vrlo rijetko vide, kao i za razmjenu uspomena i sjećanja na četiri časne sestre, za vrijeme njihova života u Hižakovcu, a posebno posjeta Hrvatskoj, zadnji je bio prije više od 30 godina.