Prethodni članak

ZAGORJE TUGUJE: Gabi je bila i kraljica kajkavske popevke


S velikom tugom odjeknula je danas vijest da je preminula legendarna hrvatska pjevačica Gabi Novak, umjetnica jedinstvenog glasa i stila, čija je karijera obilježila nekoliko desetljeća domaće glazbene scene.

Iako rođena u Dalmaciji, Gabi je svojim interpretacijama i emotivnim nastupima postala i jedna od najvoljenijih izvođačica Festivala kajkavskih popevki u Krapini, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti našeg popularnog Festivala..

Na krapinskoj pozornici debitirala je 1969. godine, pjevajući u alternaciji s Anom Štefok popevku Otišel je. Već dvije godine kasnije, zahvaljujući spoju kantautorskog talenta svojeg supruga Arsena Dedića i poetskih stihova Drage Britvića, Gabi je postala jedno od zaštitnih lica festivala. Njezine izvedbe poput Dugo me ni bilo (1971.), Podragaš lasi (1973.), Oko jene hiže navek ftiči lete (1980.), Šestinske ambrele (1990.) te dueta s Arsenom Fališ mi (1991.) ušle su u antologiju kajkavske popevke.

 

Kroz 17 festivalskih nastupa, Gabi je publici u Krapini darovala interpretacije koje su spajale šansonjersku profinjenost i toplinu kajkavske riječi. Čak i u godinama kada je prorijedila javne nastupe, rado se vraćala na festivalske retrospektive i posebne večeri, poput onih posvećenih Dragi Britviću (2006.) i Arsenu Dediću (2007.).

Arsen je o Krapini govorio s posebnom naklonošću: “Za Krapinu pišem od 1971. Nikom nisam bio toliko vjeran…”. Njih dvoje, svaki na svoj način, uveli su duh mediteranske kantilene u zagorsku popevku, spajajući glazbene svjetove i publike.

Za Gabi, nastupi u Krapini nisu bili samo profesionalna obaveza, nego i prilika za druženje i uživanje u posebnoj atmosferi. Kako je jednom rekla našem novinaru Željku Slunjskom: “Kakva su to druženja bila… opuštena, kak bi se po domaćem reklo ‘gemitlih’ atmosfera… uživanje u bučnici… Nigdje takve nema kao u Krapini!”

Odlaskom Gabi Novak, Krapina je izgubila svoju veliku prijateljicu i jednu od najsjajnijih interpretkinja kajkavske popevke. No, njezine izvedbe i dalje će živjeti – u sjećanjima publike, u pločama i snimkama, te u povijesti Festivala kajkavskih popevki koji joj je bio izuzetno drag, kao što je ona bila draga njemu i Zagorcima.

Još članaka iz "Glazba"

Facebook