ZL: Prije 34 godine osnovali ste bend Let 2, koji je poslije postao Let 3. Kakve su, po vama, osnovne razlike u glazbenim počecima za mlade bendove danas i prije tridesetak godina?

Prlja: Mladost je uvijek mladost. Ljudi koji sad imaju dvadeset godina, imaju dvadeset godina, kao što smo i mi imali dvadeset godina u ono vrijeme. Naravno, postoji razlika zbog novih medija i tehnoloških revolucija zbog kojih možeš doma napraviti nešto što je nekad bilo nezamislivo. Svo audio snimanje, kao i izrada video spotova, danas je nekako dostupnija nego prije. Mi smo bili osuđeni na nekakvo čekanje i dugi niz godina smo imali status demo benda. Danas je to sve puno brže i jednostavnije, u tehničkom smislu. No, nisam od onih ljudi koji će pričati 'Vi mladi danas nemate pojma kako se to nekad radilo'. Jednostavno, drugačija su vremena…

ZL: Ako pustimo tehnologiju na stranu, je li umjetnički danas zahtjevnije probiti se na sceni, nego prije?

Prlja: Vjerojatno da, jer je nekad manje toga bilo na meniju. Bilo je takvo vrijeme. Danas jednim klikom dobiješ uvid u sve. Zbog toga su nam nekad bili važni nastupi na demo festivalima i gitarijadama.

ZL: Kad ste vi u pitanju, je li vam bio plan da se svojim specifičnim i osebujnim scenskim nastupom istaknete među svima drugima ili je to nusprodukt vaše kreativnosti?

Prlja: I jedno i drugo. Htjeli smo se istaknuti na taj način, ali imali smo i tu potrebu. Ali znaš… što da ti velim… jebi ga… nije svatko umjetnik. Netko se rodi kao umjetnik, ali se nikada ne ostvari. A s druge strane, netko svojim trudom i specifičnošću može nadoknadit neki nedostatak talenta. No, kad smo mi počinjali, naravno da smo htjeli biti drugačiji od drugih, kao i svi. Nažalost, danas se vidi da mašta kod ljudi odumire i klinci su na neki način uniformirani. Sve je previše brendirano.

ZL: Često kroz svoj rad promovirate i određene sociološke i političke ideje. Koliko bi, po vama, umjetnici trebali biti društveno i politički angažirani?

Prlja: Mislim da je i umjetnost sama po sebi i nastala kao reakcija na svakodnevicu. Umjetnost jest traženje nečeg boljeg, nečeg novog. I umjetnici su oduvijek usmjeravali ljude k traženju nečeg boljeg. Cijela povijest umjetnosti je zapravo svojevrsna reakcija na tada aktualni povijesni moment, a isto radimo i mi, odnosno, reagiramo i potičemo publiku da reagira.

ZL: Puno puta ste nastupili pred zagorskom publikom, čime je ovaj puta planirate 'potaknuti na reakciju'? Je li zagorska publika po nečem specifična u odnosu na druge?

Prlja: Da, svirali smo puno puta u Zagorju, a posebno volimo doći na HGF. Tamo dolazi profilirana publika. Može se razlikovati u mentalitetu, po reakciji. Na nekom vrućem jugu ta je reakcija nekad žešća, jača… a ovdje malo umjerenija. No, sve u svemu, obzirom na profiliranu publiku, reakcija je više-manje slična svugdje.

ZL: I što ste pripremili za zagorsku publiku ovog tjedna?

Prlja: U ovom slučaju bit će riječ o svojevrsnom festivalskom formatu, retrospektivi našeg rada. Ukratko, bit će 'deri, peri', da se ljudi zabave, nek se vole međusobno i nek odu kući ispražnjeni na pozitivnu foru. To je ono što volimo osjetit kod publike. Ne bih htio da netko ovo shvati kao podcjenjivanje, ali ipak je riječ o manjoj sredini i ne želimo tamošnju publiku uspavati.

ZL: Što općenito mislite o HGF_u?

Prlja: Mi smo, ako dobro pamtim, već treći puta na HGF-u i svaki put smo bili itekako zadovoljni, ne samo kvalitetom programa, nego i organizacijom. I naš stav kao benda, ali i kao ljudi, je da je HGF nešto što je potrebno, ne samo Zaboku i Zagorju, nego čitavoj zemlji, svijetu i planeti. Zato sve pohvale organizatorima na dosadašnjem trudu i  želim da ih svi podrže u tome.

ZL: I na kraju, pitanje koje nas sve zanima… jel buju Zagorci vidli vaše gole riti ili ne?

Prlja: Hahaha… a ne znam sad što će biti… Neka dođu na koncert pa ćemo vidjeti … (smijeh)