Vrijeme za Doris Tkalčević, mladu glazbenicu iz Zaboka, tek dolazi. Ima tek 19 godina, a iza sebe ima niz zapaženih nastupa. - Moja glazbena pustolovina je počela pjevanjem u dječjem zboru Zabočki mališani sa 4 godine. Sa svojih 6 godina sam imala i prvi solistički nastup u tom zboru. Nakon par godina, voditeljica zbora je predložila mojoj majci da me upiše u glazbenu školu u Zaboku. Na upisu sam odabrala violinu te sam polazila klasu profesorice Ive Smojver. Nakon završetka osnovne škole, upisala sam Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, smjer medijski tehničar i paralelni smjer srednje glazbene škole. U glazbenoj školi sam polazila klase profesora i profesorica: Gabrijela Balaž-Frčko, Tvrtko Barač, Sven Marković i Martina Filipan. Oba smjera sam završila s odličnim uspjesima te sam proglašena učenicom generacije – priča Doris. Ove godine upisala je studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Marije Čepulić, red. prof. art., a kaže da joj je to bilo ostvarenje sna.

Zašto baš violina

Odabir za violinu pao sasvim slučajno, kaže. - U to vrijeme nisam puno znala kako zvuči i hoću li moći to svirati. Kada sam vidjela popis instrumenata koje mogu upisati, samo sam zaokružila violinu. Da je smjer violine bio popunjen, svirala bih flautu jer mi je to bio drugi izbor. Nakon treće godine shvatila sam koliko je zapravo jako teško naučiti svirati violinu. Treba imati odličan sluh i dobro usavršenu tehniku. To mi je bila najveća prepreka zbog koje sam htjela čak i odustati jer sam mislila da nisam dovoljno dobra. No zahvaljujući mojim profesorima i mom istraživanju o sviranju modernijih žanrova na violini (npr. pop, rock) porasla je moja motivacija i zanimacija za sviranjem violine. Osim violine, bavim se pjevanjem, najviše kao prateći vokal te moje prvo takvo iskustvo je počelo s pjevanjem kao prateći vokal na festivalu Prvi glas zagorja u Svetom Križu Začretju. Sviram klavir već 5 godina, a u slobodno vrijeme bih voljela naučiti svirati i gitaru – priča nam Doris.

Priznaje da je danas teško svirati kao glazbenik koji svira program klasične glazbe. – Mnogi, pogotovo mladi, to smatraju dosadnim. Moj veliki cilj je predstaviti svima koliko je klasična glazba zapravo bitna u našem društvu. Ona nas opušta, budi emocije, zabavlja te ono najvažnije - priča zanimljive priče koje možemo osjetiti samo zvukom – objašnjava. – Ponosna sam na koncert Puhačkog orkestra grada Zaboka gdje sam imala čast pjevati kao solistica i uz Rajka Suhodolčana– govori i priznaje da je najponosnija na svoja tri koncerta klasične glazbe koja je sama organizirala.

- Prvi koncert "Doris Tkalčević, violina" bio je održan 2018. gdje sam se predstavila publici i pripremala za natjecanje, drugi koncert istog naziva je bio održan 2019. te sam tada proslavila 18. rođendan i treći koncert "TI-DO-RE" koji sam organizirala ove godine sa svojim kolegama Tihanom Car i Robertom Hrenom te smo se na taj način pripremili za prijemni ispit na akademiji. Izdvajam i svoj nastup 2016. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu – govori. Doris je ponosna što je ove godine proglašena maturantica generacije u ŠUDIGO-u. - Razlog zašto sam uz glazbenu školu odabrala smjer medijskog tehničara jest zato što sam zainteresirana i za smjer multimedije, ponajviše fotografiju i grafički dizajn. Također, malo manji razlog je bio i da imam i plan B ukoliko neću uspjeti s glazbom – govori.

Planovi za budućnost

Pred njom su veliki planovi, a prije svega bi voljela završiti studij violine na Muzičkoj akademiji. - Zainteresirana za rad u orkestru i komornom sastavu te se tako i vidim za 5 godina, ali ne mogu sa sigurnošću reći hoće li se to ostvariti. U svakom slučaju želim i podučavati violinu kako taj instrument ne bi otišao u zaborav. Svakako ću raditi profesionalno i na svom glasu kako bih mogla i pjevati te ću raditi na mnogo projekata koji će biti usmjereni na klasičnu i popularnu glazbu. Također ću raditi nekoliko projekata u smjeru medijskog tehničara, npr. grafički dizajn, fotografija, snimanje i sl. Drago mi je da smjerove koje sam završila imaju mnogo mogućnosti i da će mi mnoga vrata biti otvorena. Veselim se svakom novom nastupu, natjecanju te novim prilikama koje će se isplatiti – govori nam za kraj.