ZL: Za početak, dobrodošli u Zagorje! Ljetna događanja su počela, jeste li već u punoj radnoj atmosferi, jesu li koncerti u punom zamahu?

Belan: Bolje vas našli! Otvara se opet situacija nakon dvije godine korone, zovu nas i mislim da će biti dosta putovanja i svirki, možda ne na nivou kao prije tri godine, ali se približavamo tome.

ZL: Je li Vam to falilo?

Belan: Apsolutno da jest i nadamo se da smo se vratili na staro.

ZL: Kakva je atmosfera na koncertima sada, nakon ove podulje pauze koju nam je prouzročila korona?

Belan: Koncerti su tek pred nama, no neke smo već odradili. U Zagrebu je bilo izvrsno, mada je padala kiša prije i poslije nastupa, no taman smo upali u rupu dok ne pada kiša i odsvirali pred dosta veselih ljudi, željnih koncerata.

ZL: Na Vašim je koncertima uvijek odlična, neka posebna atmosfera, čemu to dugujete?

Belan: To je takva vrsta glazbe i repertoar, mahom ljubavne, pozitivne pjesme koje ljude opuštaju, donose im neke emocije uz koje se dobro osjećaju i mogu lijepo provesti, zapjevati, zaplesati. U jednoj staroj rock'n'roll pjesmi je bio tekst 'to je samo rock'n' roll, ništa mudro, ali mi se sviđa' i tu je otprilike sve rečeno.

ZL: Ove godine slavite 25 godina suradnje s Fiumensima, no iza Vas je još duža karijera. Kako sada s ovim vremenskim odmakom gledate na početke, čega se najradije sjećate?

Belan: Svega. To je bila mladost – ludost, entuzijazam, prvi uspjesi, hod 5 centimetara iznad zemlje. Predivno iskustvo i sazrijevanje uz glazbu. Bilo je tu i nekih loših stvari, koje zaboravimo, pa ostanu samo lijepe kojih je bilo puno više. Ako vam kažem da bih sve ponovio, onda to dovoljno govori.

ZL: Po čemu je glazbena scena, a i publika danas najviše različita od one prije 20, 30 godina?

Belan: Promijenilo se društvo, način funkcioniranja, Internet je donio sa sobom promjene i sam način konzumiranja glazbe se promijenio, a i glazba sama po sebi u svom nastajanju. No, koncerti su i dalje koncerti, nama na stageu je isti feeling ko i prije 35 godina, tu se suštinski ništa nije promijenilo, ali okolnosti jesu.

ZL: Vjerujem da zbog toga i radite sve ove godine glazbu, kad kažete da je feeling isti kao i prije 35 godina?

Belan: Naravno. To je i razlog zbog čega poslujemo i živimo.

ZL: Osvajali ste brojne glazbene nagrade, Vaše pjesme su među najizvođenijima, imate publiku koja Vas prati sve ove godine, ali i onu novu. Uz to, nedavno ste ostvarili još jedan projekt za koji ste rekli da je bio Vaš veliki san, a to je mjuzikl. Kakvo je to bilo iskustvo?

Belan: Jako lijepo iskustvo, koje sam sanjao više desetljeća, da imam postavljen mjuzikl na svoju glazbu u nacionalnom kazalištu. To se dogodilo u Splitu na poziv redatelja Krešimira Dolenčića. Njegova je supruga napravila scenarij, s radnjom smještenom u Splitu osamdesetih, kada smo počinjali. Interesantno je to da publika koja sada dolazi gledati taj mjuzikl je ona koja je odrastala tada zajedno sa mnom u tim osamdesetima, ali i njihova djeca koja dođu vidjeti kako su njihovi roditelji živjeli, i to je svima zanimljivo. Kroz ovaj, kako ga zovemo, jukebox mjuzikl, moja je glazba dobila novo ruho, sve te pjesme koje svi jako dobro znamo zazvučale su kao da su sa Broadwaya. Bilo je to lijepo i zabavno iskustvo, jer smo i mi svirali uživo sve te pjesme zajedno s kompletnim orkestrom HNK u Splitu. U projektu je bilo angažiramo preko 80 ljudi, odličan je bio Giuliano, a da sve to ostvarimo omogućio nam je intendant kazališta Srećko Šestan, koji je prepoznao vrijednost ovog projekta. Nažalost, tu je i korona odigrala svoje pa je nakon 11 predstava sve stalo, ali to je projekt koji može dugo godina živjeti i vjerujem da će se sada nastaviti.

ZL: Niste u Zagorju često, no ove godine dva puta, nakon Zaboka, uskoro i u Gornjoj Stubici. Koja je Vaša poveznica sa Zagorjem?

Belan: Purica s mlincima (smijeh).

ZL: Odlična poveznica, bolja ne može biti!

Belan: Mi vam sviramo svugdje, u svim krajevima Lijepe naše, pa i šire. Gdje nas vole, rado se odazovemo. Ja sam već 37 godina profesionalno u glazbi i imam jedan veliki repertoar. Ako vam kažem da sam snimio nekih 250 pjesama u životu, a 25 do 30 sviram na jednom koncertu, onda znate u kojem sam problemu. No, znam otprilike što publika voli, pa sviramo po nekom našem unutarnjem feelingu, tako ćemo i u Zagorju.