Da je pravda spora, zna većina Zagorca. Isto tako je poznato da je do nje teško doći. Ovo potonje uskoro bi se moglo i doslovno tumačiti jer bi brojni stanovnici naše, najljepše pokrajine mogli prevaljivati na desetke kilometara samo da bi došli do željenog suda. Naime, to nas čeka nakon najavljene racionalizacije mreže sudova.

Racionalizacija pod pritiskom?!

Po domaći rečeno, u Krapinsko – zagorskoj županiji ukida se polovica sudova. Prema prijedlogu vodećih ljudi hrvatskog pravosuđa, “crno” se piše donjostubičkom, pregradskom i klanječkom Općinskom sudu koji za dvije godine najvjerojatnije više neće postojati. U prijedlogu je bilo da se ukine i Općinski sud u Krapini, no krapinska politička lobiranja, uz podršku domaćeg pravosuđa, bila su dovoljno jaka da nadležni (za sada) odustanu od zatvaranja krapinskog suda.

Zaživi li najavljena racionalizacija u pravosuđu, po takozvanom finskome modelu i uz sugestije susjeda Austrijanaca, Pregrađani će po pravdu putovati u Krapinu, Klanjčani u Zabok, a Donjostubičanci u zagorski Strassbourg - Zlatar. A što će Zagorcima donijeti promjene u pravosuđu, osim povećanih troškova putovanja do sudova, pokušat ćemo pojasniti čitateljima u ovome tekstu.

Prvo, pitaju se mnogi, zašto se uopće prilazi racionalizaciji sudova? Neki kažu da samo popuštamo zahtjevima Europske unije, koja nas ne želi pod svojim skutima s postojećim stanjem u pravosuđu: kažu prevelikim brojem sudova, sudaca, sudske administracije i neriješenih predmeta. No, aktualna vlast napominje da je prvenstveno interes Hrvatske da ima efikasno i učinkovito pravosuđe koje će građanima jamčiti bolju pravnu sigurnost, to jest bolju ekonomsku, radnu i socijalnu sigurnost.

Krivi zakoni, a ne suci

Isto tako, država želi vratiti povjerenje građanima u instituciju suda, što je najvjerojatnije i najveći problem hrvatskog pravosuđa. Običan građanin Lijepe naše, naime, u pravilu ne vjeruje hrvatskim sudovima, jer je stvoren dojam u javnosti da su suci korumpirani i da nisu na strani malog čovjeka. Gledano iz kutka novinara koji je skoro cijelo desetljeće sudski izvjestitelj, riječ je o podosta iskrivljenoj slici. Da ne bi bilo zabune, ima dosta u najmanju ruku čudnih odluka sudova, neujednačenosti u sudskoj praksi i drugih nelogičnosti, no to su iznimke i nikako se ne može generalizirati (kao ni za liječnike, inspektore ili novinare) da su svi suci nesposobni i podmitljivi.

Mnogo važnije i problematičnije od kadrovske strukture su hrvatski zakoni koji ponekad vežu ruke sucima i drugim pravosudnim djelatnicima, što se na sreću mijenja, da budu učinkovitiji. Jer primjerice, u javnosti se može steći dojam da sud zabušava, a rasprava se ne može održati iz potpuno banalnih razloga: netko od optuženih zakašlje i pošalje liječničku ispričnicu sudu da je zbog bolesti bio spriječen prisustvovati ročištu. I nitko mu ništa ne može.

Županijski sud “u opasnosti”

Kako sada stvari stoje, Zagorci će trebati “pregristi” ponos i ostati bez tri od 6 općinskih sudova. Samo što bi u nekim zgradama mogla vladati gužva, posebice u Zaboku. Zagorske suce brine još nešto, a to je najava da će zlatarski biti jedan od desetak županijskih sudova koji više neće postojati. Prema tome prijedlogu, zlatarski bi se sud trebao spojiti s varaždinskim, odnosno biti ispostava istog ili zagrebačkog Županijskog suda. Mada građani manje koriste usluge Županijskog suda nadležnog za teža kaznena djela, svi se slažu da bi bila velika šteta da Zagorje ostane bez tog suda.

Mada sam se trudio, nisam mogao naći razumljive argumente koji idu u prilog ukidanju Županijskog suda. Zato samo čvrsti razlozi protiv ukidanja suda: Zagorcima bi suđenje bio znatno skuplje i nedostupnije (Varaždin je nekim rubnim naseljima udaljen i 100 km, Zagreb sve “dalje” zbog prometne zakrčenosti). Provoditi racionalizaciju pravosuđa u Zlataru bilo bi apsurdno jer bi se postigao suprotan efekt, najviše u javnosti, jer bi županijski suci selili iz velebne palače pravde koja je ponajviše i zbog njih građena i plaćena oko 50 milijuna kuna. Naime, Županijski je sud u Zlataru osnovan prije 9 godina, imao je loše smještajne uvjete i sada se konačno skrasio.

Naredni argument je da Zagorje ne zaostaje, već prednjači pred drugim županijama po broju kaznenih djela, posebno krvnim deliktima. Zlatar ima i višestoljetnu tradiciju sudovanja i postao je sinonim zagorskog pravdaštva, pa bi ukidanje suda bila svojevrsna “pljuska” cijelome kraju.

Lančana reakcija

Ukidanje bi imalo i negativne gospodarske posljedice za ugostitelje, pa i građevinare jer u gradu cvjeta stanogradnja i zbog bliskosti palače pravde. Zadnje, ali ne manje važno, Zagorci jednostavno ne bi trebali dati svoj sud. Jer, po čemu smo mi u prednosti pred otočanima kojima se neće dirati ni jedan sud jer su prometno izolirani. Mi smo, recimo, gospodarski izolirani, pa nikoga nije briga za to. Borili smo se za autocestu, borimo se za bolnicu, pa ćemo se boriti i za sud. Saborski zastupnici na vama je red. Fiat iustitia, pereat mundus (neka se vrši pravda makar i svijet propao).

Nema argumenata za ukidanje donjostubičkog suda

Čelnici gradova Oroslavja i Donje Stubice, te općina Stubičke Toplice, Gornje Stubice i Marije Bistrice, protive se najavljenom ukidanju Općinskog suda Donja Stubica, koji bi u naredne dvije godine trebao biti pripojen sudu u Zlataru. Ocijenivši da nikakvih argumenata za ukidanje suda nema, odlučeno je da se uputi dopis Vladi, Ministarstvu pravosuđa i saborskim zastupnicima, u kojem će se zatražiti skidanje donjostubičkog suda s liste za ukidanje. Pritom je rečeno kako je ovaj sud jedan od učinkovitijih i ažurnijih sudova u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i široj regiji. U prilog ovom sudu govori i činjenica da preuzima i predmete zagrebačkog suda, a jednog suca povremeno posuđuje zabočkom Općinskom sudu. Istaknuli su i kako sud ima potrebnih pet sudaca, pokriva 31.000 stanovnika, a vrlo je veliki promet i u gruntovnici. Kako donjostubički sud zadovoljava sve kriterije za opstanak, očekuje se povlačenje prijedloga za ukidanjem ovoga suda, čija povijest datira još od 1854. godine.