Kad je u utorak 04. listopada, mladi, nečipirani pas lutalica, mješanac s podosta karakteristika belgijskog ovčara, u Lepoj Vesi kod Donje Stubice na OPG-u Vladimira Flegara zaklao mlado janje, u tom se dijelu Zagorja ponovno aktualizirala rasprava o Zakonu o zaštiti životinja, koji sadrži i brojne odredbe koje se odnose na zbrinjavanje izgubljenih ili napuštenih životinja. Ukratko, prema navedenom Zakonu, jedinice lokalne samouprave dužne su financirati zbrinjavanje pasa i mačaka lutalica za koje se ne može utvrditi vlasnik, a mnogi čelnici općina i gradova negoduju da ih to sve jako puno košta. Također, napominju i kako je nevjerojatno da, na primjer, ne postoji zakon prema kojem su obavezni sufinancirati smještaj djece u dječje vrtiće, a dužni su plaćati smještaj, kastraciju te zdravstvenu i svu drugu potrebnu skrb pasa lutalica u azilu. Isto tako, negoduju i poljoprivrednici, kojima je nelogično da općine i gradovi nemaju obavezu nadoknaditi im štetu koju im načine psi lutalice, dok istovremeno te iste općine i gradovi velik novac poreznih obvenika izdvajaju za brigu o psima koji su im tu štetu načinili. No, stvari nisu tako jednostavne jer, s druge strane, ukoliko nitko ne bi imao obavezu brinuti o psima lutalicama i financirati njihovo zbrinjavanje, bilo bi ih sve više i neminovno bi se događalo i više šteta. Bilo bi, bez sumnje, još više zaklanih domaćih životinja, a i sigurnost građana, posebno djece, mogla bi biti ugrožena.

 

Upozorenje: Nakon ovog odlomka slijedi uznemirujuća fotografija 

No, krenimo redom, i vratimo se na 04. listopada, kada je pas lutalica (budući da za sada još nema ime, za potrebe ovog članka zvat ćemo ga Tor), Flegarima iz Lepe Vesi zaklao janje, odnosno, prema njihovim tvrdnjama, čak tri janjca. Inače, Vladimir i Toni Flegar imaju 35 ovaca, a godišnje uzgoje između 40 i 50 janjaca, koje, kažu, bez problema prodaju. – Taj dan sam bio na poslu, ni sin nije bio kod kuće i oko 10 sati nazvala me supruga i rekla da neki pas jede jednog janjca. Odmah sam nazvao komunalnog redara u Gradu Donja Stubica da nešto poduzme jer sam se bojao da ne napravi još veću štetu, budući da je preskočio ogradu i električne pastire. Komunalni redar došao je s dvojicom kolega, uhvatili su psa i zavezali ga za stup te pozvali ljude iz azila. Oni su ga odvezli u azil. Kasnije, kad su otišli, našao sam dolje iza još dva janjca. Jedan je bio mrtav, a drugi priklan, ali još živ. No, nije mu bilo spasa – priča nam Vladimir te dodaje kako je nakon svega pitao komunalnog redara tko će im nadoknaditi štetu za janjce, na što je on slegnuo ramenima.  Ne krive, doduše, Flegari ni komunalnog redara, ni Grad, a niti Sklonište za napuštene životinje 'Luč Zagorja' s kojom Grad Donja Stubica ima ugovor o zbrinjavanju napuštenih i izgubljenih životinja, ali postavljaju pitanje zašto nemaju pravo na nadoknadu štete. – Nama nitko neće nadoknaditi štetu, niti nam se itko poslije javio, rekao, „sori, ljudi“. Mi smo ta tri janjca pokopali ispod oraha iza kompostišta i sad više ne možemo ništa – kaže Vladimir, a njegov sin Toni dodaje kako je on, prije komunalnog redara, kontaktirao i policiju i lovce. – Zvao sam ja taj dan prvo policiju, rekli su mi da zovem komunalnog redara jer oni s time nemaju nikakve veze. Otišao sam tada i do jednog lokalnog lovca, a on mi je rekao da on psa ne smije ustrijeliti. A što bi se desilo da je napao čovjeka ili dijete? Znači, ni tada ne bi smjeli u njega pucati? No, uglavnom, mi nemamo nikakva prava kao registrirani OPG. I ne mogu vjerovati da naša država zakonima krvoločnog psa lutalicu više štiti nego naše domaće životinje i našu djecu. Dakle, pas lutalica je preskočio našu ogradu, zaklao nam tri janjca i Grad sad mora platiti tolike novce za zbrinjavanje tog psa, a nama nitko ne mora platiti janjce. Navodno, koliko sam čuo, platili su za njega 1700 kuna 'Luči Zagorja'. A za nas nitko ne pita – ogorčen je Toni Flegar.

Nezadovoljan i gradonačelnik

O svemu tome razgovarali smo i s gradonačelnikom Donje Stubice Nikolom Gospočićem, koji nam je rekao da je Torovo zbrinjavanje koštalo i više od spomenutih 1700 kuna, a da Grad ima Ugovor s Veterinarskom stanicom u Zlataru, koja upravlja Skloništem 'Luč Zagorja'. - To je, nažalost, naša zakonska obveza. Kažem 'nažalost' jer puno nekih normalnih obaveza, vezanih za djecu ili neku drugu skupinu građana, izvršavamo na dobrovoljnoj bazi. Dakle, to je nešto što Grad želi, ali ako ne poprati, nema sankcija. Nitko nas ne tjera da imamo vrtić, niti da ga sufinanciramo. Nemamo nikakve zakonske obveze da to radimo. Ne moramo davati novac za novorođenčad, niti za stipendije, niti za bilo kakvu pronatalitetnu politiku. A za zbrinjavanje životinja mi kao Grad po zakonu moramo davati novac. Tu je u pitanju neki lobi koji forsira takve zakone i mi za to iz Proračuna godišnje izdvajamo između 100 i 120 tisuća kuna. Dakle, za pet mjesta u skloništu plaćamo cijele godine paušal i to je oko pet tisuća kuna mjesečno, a za svakog psa još plaćamo odvoz, čipiranje, cijepljenje, čišćenje od parazita i onda čekamo dok se taj pas ne udomi. Jer taj pas koristi jedno od naših pet mjesta dok se ne udomi. Ako imamo istovremeno šest ili sedam pasa, onda bi trebali plaćati dodatno. No, mi poštujemo zakon. Imamo potpisan ugovor i naš komunalni redar ima čitač čipova. Kad pronađemo psa, ako je čipiran, zovemo vlasnika da dođe po njega, ako nije, mi moramo zvati Veterinarsku stanicu Zlatar da ih oni zbrinu u 'Luči Zagorja'. I sad zamislite, u konkretnom slučaju, mi smo morali, prema zakonu, poslati tamo komunalnog redara i dva djelatnika da tog psa uhvate. To je malo i opasno – ispričao nam je gradonačelnik Gospočić te dodao da, što se tiče obeštećenja obitelji Flegar, jedina opcija za njih bi bila privatna tužba protiv Torovog vlasnika, koji je u ovom slučaju nepoznat. Isto tako, posebno je istaknuo kako, iako smatra da zakonska regulativa nije dobro posložena, nema apsolutno nikakvih primjedbi na rad 'Luči Zagorja'. – Protiv njih zbilja ne mogu ništa reći. Oni zbrinu ogroman broj životinja svake godine. I oni imaju stotine problema. Njima su razna društva za zaštitu životinja stalno za vratom, dolaze u obližnju šumu i fotografiraju u kakvim uvjetima te životinje žive, stalno im traže neku grešku. A ti njihovi boksevi su vrhunski hoteli i oni se vrlo dobro i stručno brinu o tim psima i mačkama te se puno trude naći im udomitelje – kaže gradonačelnik Donje Stubice, Nikola Gospočić.

Posjet Toru

A da je i Tor zbrinut u odličnim uvjetima u 'Luči Zagorja', uvjerili smo se i sami, kad smo ga proteklog tjedna posjetili i usput razgovarali s Mirjanom Zajec, voditeljicom tog poznatog zagorskog Skloništa u Selnici kod Marije Bistrice, koja nam je ispričala kako njihova tvrtka Zag-Vet d.o.o., u čijem je vlasništvu Sklonište 'Luč Zagorja', ima potpisan ugovor s 28 od 32 jedinice lokalne samouprave na području Krapinsko – zagorske županije, dok, prema njenim informacijama, tri imaju potpisane ugovore s jednim drugim skloništem izvan KZŽ, dok Općina Radoboj nema s nikim. -Ovisno o potrebama, prema procjenama na temelju statističkih pokazatelja, gradovi i općine imaju zakupljen određeni broj mjesta u našem skloništu, na što ih obvezuje zakon – priča nam Mirjana Zajec, koja i sama kaže kako nije zadovoljna s postojećim zakonom, ali iz drugog razloga. Naime, kako nam je rekla, smatra kako nije dobro rješenje da je sve to spalo na komunalne redare, koji za taj posao nisu educirani, a neki se, zbog neugodnih iskustava, čak i boje pasa. – Da se barem za te ljude organizirala neka edukacija i dale im se određene upute kako prići životinji i kako postupati u određenim situacijama. Nažalost, toga nema i to ne postoji – kaže voditeljica Mirjana te napominje da su oni kod ugovora vrlo fleksibilni te da, ukoliko određena općina ili grad ima, na primjer, zakupljeno pet mjesta, a pronađe se deset štenaca, oni uzmu svih deset i ne naplate im dodatno smještaj i hranu, već samo čipiranje, cijepljenje, veterinarski pregled i sterilizaciju. No, s druge strane, priznaje, ima razdoblja kad općine paušalno plaćaju ugovoren broj mjesta, bez da su ona popunjena, što je sve sukladno sklopljenim ugovorima.

O odšteti

Razgovarali smo, dakako, i o Torovom krvavom pohodu na OPG Flegarovih. - Što se tiče konkretnog slučaja, ja ne ulazim u to zbog čega se to dogodilo. Je li prostor u kojem su boravili janjci adekvatno ograđen ili ne, jesu li ti janjci bili markirani, imaju li papire, ja to ne znam, niti je to moj posao. Jednostavno, imate pasa koji imaju takav nagon. On da nije ulovio janje, možda bi ulovio srnu. No, nema potrebe sad ulaziti u te rasprave, ali ću vam iskreno reći, što se tiče odštete za janjce koju ste spomenuli, da sam ja na mjestu gradonačelnika, ni ja im ne bih platila. Sad ću vam reći zašto. U redu, vi imate fotografiju zaklanog janjca. No, kad su janjci poklani, da pitam sad ja vas... Je li gospodin, što je dužan po zakonu, obavijestio higijenski servis da pokupi lešine janjaca i da on dobije komercijalni dokument da su ti janjci zbrinuti u Agroproteinki? Ili ih je zakopao negdje, ili ih je priklao pa okrenuo? Sad ja pitam vas, znate li vi što je učinio? Ja ne znam što je napravio. Gdje im je dokaz? Vlasnik je bio dužan o svemu obavijestiti Call centar Agroproteinke i dati podatke o OPG-u i adresu. I sve to financira Ministarstvo poljoprivrede, njih to ne bi ništa koštalo. Druga stvar su kućni ljubimci i životinje na javnim površinama – poprilično energično pričala nam je Mirjana Zajec o problemima oko odštete.

Veliki troškovi

Smeta je, također nam priznaje, i kad se čelnici pojedinih jedinica lokalnih samouprava žale da im je skupo plaćati troškove zbrinjavanja životinja, pa to uspoređuju s cijenama dječjih vrtića ili pojedinih socijalnih usluga. To su, kaže, ipak dvije različite stvari. -Velik broj životinja dođe nam u vrlo lošem stanju, puni unutarnjih i vanjskih parazita. Dođu s proljevom, nesocijalizirani, neuhranjeni... Dakle, mi tu životinju trebamo veterinarski obraditi, 'dići je' i osposobiti da ide na udomljavanje kao normalna životinja, koja je zdrava, koja zna ići na povodac, koja zna osnovne komande kao 'sjedni, lezi i čekaj'. Jer ako to nećemo raditi, onda tu životinju nećemo ni udomiti. Sad nas je trenutno pet zaposlenih, plus veterinar, i sve to mi radimo ovdje sa životinjama. U cijenu paušala, koji mjesečno iznosi 1140 kuna po smještajnom mjestu, ulazi struja, plin, voda, otpadne vode, pražnjenje septičke, odvoz smeća, metle, krpe, deterdženti, velike količine skupih dezinficijensa. Zatim, s vremena na vrijeme moramo kupiti nove posude, pijesak za mačke, grebalice, povremeno i ležajeve, jastuke, a naravno, redovito se kupuje mokra i suha hrana. Tu su i plaće za nas petero zaposlenih, ali plaćamo i objave na društvenim mrežama, izradu i ažuriranje web stranica, promotivne materijale, edukacije po školama, izložbe pasa koje organiziramo po Hrvatskoj, a sve to radimo kako bismo udomili životinje. I sve to se financira iz tih sredstava. I kad sve to zbrojite, za određenog psa, nije vam to neka zarada. Ja ne velim da mi radimo s gubitkom, nešto malo se zaradi, ali mi smo privatna tvrtka i ako bismo radili s gubitkom bolje da zatvorimo – kaže Mirjana Zajec.

 

Civilizacijska mjera

Doktor veterine Mladen Jemeršić, direktor i suvlasnik tvrtke Zag-Vet d.o.o sa sjedištem u Zlataru, koja upravlja i u čijem je vlasništvu Sklonište 'Luč Zagorja', za čije je usluge, usput rečeno, i Krapinsko – zagorska županija izdvojila prošle godine 102 tisuća kuna, a ove 100 tisuća kuna, iako to po zakonu nije obavezna, kaže kako za općine i gradove veterinarske usluge naplaćuju po posebnim, povoljnijim cijenama, te tvrdi kako cijena odvoza, kastracije, cijepljenja i čipiranja Tora iznosi oko tisuću kuna. Što se pak tiče nezadovoljstva pojedinih čelnika općina i gradova, Jemeršić kaže da ih može razumjeti, ali da on to ne može mijenjati – Ja nisam tu da mijenjam zakon. To se mora mijenjati u Saboru. Konkretno, Grad Donja Stubica ima svoju zakonsku obvezu koju ispunjava, ima određeni broj smještajnih mjesta kod nas za pse i mi ih tamo smjestimo i to vam je negdje oko 38 kuna po danu po jednom psu. A smještaji u hotelima za pse su vam danas između 100 i 130 kuna dnevno po psu. Dakle, naše je sklonište organizirano tako da se pokrivamo. Mi smo u njega uložili 4 i pol milijuna kuna jer je tri put proširivano. A to su velika sredstva. Što se tiče dodatnih veterinarskih usluga, dakle, osim smještaja, moram napomenuti da cijenu čipiranja i cijepljenja protiv bjesnoće određuje država, odnosno Ministarstvo. Mi tu ne možemo ništa. Ali sve druge cijene mi za gradove i općine maksimalno spuštamo da im ne budu previsoke. – rekao nam je Jemeršić te još jednom ponovio kako je riječ o zakonskoj obavezi, na koju on ne može utjecati. – Zbrinjavanje pasa je zakonska obaveza, a mi kao Sklonište za napuštene životinje s time nemamo apsolutno nikakve veze. To ljudi moraju rješavati na izborima. No, to je danas civilizacijska mjera. Moramo se prema životinjama ponašati odgovorno. Ako te pse ne bismo zbrinjavali, bilo bi još gore. Oni bi se organizirali u čopore i onda bi se stvorili drugačiji, još veći problemi, dolazilo bi i do napada na djecu, tako da, ipak, Zakon nije donesen bez razloga – pojasnio je direktor Jemeršić.