Nakon gotovo dva desetljeća izbivanja s pozornice, pod svjetla reflektora vraća se atraktivna pjevačica Višnja Vranešić, umjetničkog imena Dolores. Zagorka podrijetlom iz Vučaka. Devedesetih je bila jedna od najpopularnijih pjevačica zabavne glazbe. Uz Duška Lokina otpjevala je svoja dva najveća hita, „ Dobro jutro, Dalmacijo“ i „Dalmatinca sreća prati“. Mlađi možda i ne znaju za nju, premda je objavila šest albuma, a spotovi joj imaju milijunske preglede na You Tubeu. Pozornici i pjesmi vratila se na ovogodišnjem 61. Splitskom festivalu, svojom skladbom „Aria“. Kao kantautorica nastupit će i u Krapini, pjevajući svoje uglazbljene stihove „Samo je jena mati“, možda najemotivniju popevku koja će se čuti u festivalskoj dvorani.

- Popevka je hommage mojoj pokojnoj majci Anđeli, koja je preminula prije 11 godina. Odavno sam joj željela posvetiti knjigu ili pjesmu. Da je knjiga u pitanju, bila bi to kuharica. Spletom okolnosti uglazbila sam tekst, napisan za nju, u kojega je utkano puno ljubavi i sjete. Nadam se da će mnogi pronaći svoje emocije u toj pjesmi, jer samo je jena mati ! Moja je Anđela bila onaj pravi starinski tip majke. Brižna, požrtvovna, tiha i blaga, ali uvijek sa savjetom koji je bio na svom mjestu. Živjela je skromno, a život joj je odavao dojam potpunog zadovoljstva. Sasvim oprečan današnjim „životima“. A što je najimpresivnije i sasvim nedostižno- bio je to život bez pogrešaka- kaže Dolores o popevki i mami.

Zov povratka
Njezin krapinski debi je iznenađujući, znajući koliko je vremena prošlo otkako je Dolores napustila pozornicu. Zovu povratka nije odoljela: -Jednostavno sam se prepustila trenutku u kojem će onaj unutarnji zov na povratak glazbi prevagnuti. I to se dogodilo posljednju godinu dana. Kako dugo nisam nastupala, priznajem da sam uzbuđena izaći na pozornicu, tim više što sam debitantica i to pred mojim Zagorcima. Ponosna sam što ću nastupiti s istinskom popevkom, k tome u jednostavnoj, bijeloj posavskoj narodnoj nošnji. O neočekivanom, naprasnom prekidu pjevačke karijere, kaže: -To se dogodilo prije 20 i koju godinu, nakon silnih turneja širom svijeta. Osjetila sam zasićenje estradnim poslom i tempom života koji ga prati i odlučila sam uzeti poštenu pauzu. Iskreno, nisam znala koliko će trajati , niti hoće li se dogoditi comeback. A što se tiče mojih dueta s Duškom Lokinom, Zagorke i Dalmatinca, pa mi se volimo. Nakon naših uspješnica sa Splitskih festivala mnogi su uvjereni da sam Dalmatinka. A imam i provjereni recept kojim ih mogu naljutiti, kad kažem da su i Dalmatinci zapravo Zagorci, jer su preci krapinskog pračovjeka, samo što su prebjegli na more.

Daleko od pozornice
Zanima nas čime se Dolores bavila cijelo proteklo vrijeme estradne odsutnosti?
-Dakle, ubrzo nakon te pauze bilo je očigledno kako i nisam baš tip koji je u stanju žrtvovati život zbog karijere. Preselila sam se s obitelji u Njemačku i tamo stvorila dom po svojoj mjeri. Imali smo unosan posao od kojeg smo komotno živjeli. Toliko je divnih stvari kojima se volim baviti i kojima sam se tada mogla posvetiti. Ponajprije sam odgajala djecu, sina i kćer, koja su s godinama izrasla u skromne i vrijedne ljude. Ulagala sam i u obrazovanje te skupila još pokoju diplomu. Također sam puno putovala svijetom, pomagala drugima, kuhala moja omiljena jela, šivala svoje posebne kreacije, uređivala vrt, pisala… Nakon što se obitelj vratila iz „gastarbeiterstva“ , uključujući supruga koji je bio posljednji povratnik iz zemlje u kojoj je proveo dobar dio životnoga vijeka i nakon što je i drugo dijete završilo školovanje, neočekivano smo se posvetili ugostiteljstvu. Unatoč tome što obožavam kuhati , uvijek smo govorili kako se nikada ne bismo bavili tim poslom. I evo nas sada u našem restoranu „Vinkl“ u Zagrebu, na Črnomercu, u susjedstvu „Plive“, kako guštamo i zdušno brinemo o zadovoljstvu naših gostiju. Čini se, za sad, vrlo uspješno. A gdje je Vučak? -pitamo. - Iako je od mladih dana živjela u Zagrebu, Vučak je rodno mjesto moje majke i tamo sam, u djetinjstvu, provela puno lijepih trenutaka. Obožavala sam baku i djeda. Familija se smanjila, no još su na istoj adresi na kojoj se povremeno družimo. Mislim da me u Vučaku svi doživljavaju kao sasvim običnu ,prizemljenu osobu, jer ja se volim družiti s običnim ljudima ili onima koji misle da to jesu. One koji misle da su Bogom dani, zaobilazim ! A moja svakodnevica, kao i u većine. Moram što ranije ustati, što mi jedino teško pada, juriti na posao, odradit ga najbolje , kupiti nešto u trgovini, kad se stigne skoknuti kod frizerke … Kavu ne pijem i ne pušim , tako da nemam potrebu sjedenja po kafićima.

Zamijenili je Višnjom Korbar
Ne izlazi baš na IN mjesta , na kojima se okupljaju „poznati“. Sretne tu i tamo nekoga, pročavrlja s kolegicama, Severinom i Antonijom Šolom, a kontaktira s Elvisom Stanićem, jednim od najboljih suvremenih gitarista, koji joj je napravio aranžman za krapinsku popevku, Zlatanom Došlićem, Mirom Buljanom… Estradni povratak obilježila je novim nosačem zvuka Historia. Zamisao joj je bila snimiti pjesme koje obilježavaju pojedine narode u svijetu:
-Elvis Stanić i ja smo snimili smo prvu pjesmu iz projekta Historia , pod imenom La Llorona, meksičku legendu o kojoj je snimljen i film. Napravili smo i prekrasan spot. U posljednje vrijeme nije lako dobiti odobrenje inozemnih kuća za obradu pjesama , a one su vlasnici prava na njih. Elvis je aranžirao i producirao obje moje ovogodišnje festivalske pjesme. I znatiželjno pitanje – zašto je svoje ime Višnja zamijenila umjetničkim Dolores?
- Na prvoj turneji u Australiji na koju sam išla kao Višnja, prišao mi jedan čovjek i rekao:“ Pa, gospođo Korbar, kako vi dobro izgledate!“ A onda sam malo računala godine, njezine i moje, pa zaključila kako mi pod hitno treba umjetničko ime. S obzirom na to da obožavam španjolsku i meksičku tradicionalnu glazbu, znala sam kako se tamo svaka druga pjevačica zove Dolores, bilo mi je zvučno i na sljedeću turneju više nije išla Višnja.