Prethodni članak
Sljedeći članak

U SLAVU SV. CECILIJE: Pjevano misno slavlje u Zlataru

Spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, slavi se 22. studenoga. Tim povodom u zlatarskoj župnoj crkvi u pjevanom misnom slavlju sudjelovali su župski zborovi župa zlatarsko - belečkoga dekanata


Spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja, slavi se 22. studenoga. Tim povodom na inicijativu zlatarskoga župnika, vlč. Dragutina Cerovečkog, u zlatarskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u pjevanom misnom slavlju sudjelovali su župski zborovi župa zlatarsko-belečkoga dekanata. Misno slavlje predvodio je dekan, mihovljanski župnik vlč. Stjepan Prugovečki, uz asistenciju drugih župnika. Zlatarsko-belečki dekanat čini devet župa. Uz Zlatar to su Belec, Lobor, Mače, Zlatar Bistrica, Konjščina, Orehovica, Mihovljan i Zajezda.

Prema legendi, sveta Cecilija rođena je početkom 3. stoljeća, u Rimu. Podrijetlom je iz patricijske obitelji, a prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima. Pokopana je u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu “kriptu papa”. Smatralo se da je Cecilija za svojega života bila tako blisko nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da je mogla svirati na svakom glazbalu. Zato se i časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika.

Prema riječima vlč. Cerovečkog, ovaj prvi susret župskih pjevačkih zborova postat će tradicionalan i svake će se godine održati u drugoj župi zlatarsko-belečkoga dekanata. Na kraju misnoga slavlja svaki se pjevački zbor vjernicima predstavio kraćim glazbenim programom. Neke župe, primjerice sv. Ane Lobor, imaju i zbor predškolaca, te još jedan zbor u Martinščini, a onaj „odraslih“ djeluje pod vodstvom legende zborskoga pjevanja u širem zlatarskome kraju, prof. Josipe Hopek. U nekima pak (Orehovica) pjevaju mjesni župnik i ravnatelj osnovne škole.

- Ganuta sam inicijativom zlatarskoga župnika,tim više što sam u nekim zborovima vidjela i čula glasove mojih negdašnjih učenika. Ipak je ostao nekakav trag iza mojeg 46-godišnjeg glazbenog djelovanja. Dobro je da zborovi čuju jedni druge. Mogu se uspoređivati, a i afirmativno djeluju i privlače nove glasove – kaže prof. Hopek.

Još članaka iz "Događanja"

Facebook