Prethodni članak
Sljedeći članak

Ena Katarina Haler s romanom prvijencom 'Nadohvat' ovogodišnja je laureatkinja Nagrade Gjalski

Inače, za Nagradu je prijavljeno 50 knjiga, a ispred Prosudbenog povjerestva Božica Brkan je istakla da nije običaj da se Nagradom Gjalski nagrađuje prva knjiga nekog pisca, međutim, roman Nadohvat nedvojbeno je velik roman


Ena Katarina Haler za roman 'Nadohvat' u izdanju V.B.Z. Zagreb ovogodišnja je dobitnica prestižne Nagrade Gjalski koja se dodjeljuje autoru najboljeg proznog književnog djela u RH, objavljenog u proteklih godinu dana. Tako je odlučilo Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Dubravka Oraić Tolić (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Božica Brkan. Svečanost dodjele bit će na završnici Dana Ksavera Šandora Gjalski, manifestacije posvećene ovom najpoznatijem Zabočanu koja se održava u tjednu njegovog rođenja, u subotu 24. listopada. Sama manifestacija bit će otvorena 19. listopada izložbom skulptura Petra Dolića u Gradskoj galeriji Zabok s početkom u 18sati.

 

Prijavljeno 50 knjiga

Inače, za Nagradu je prijavljeno 50 knjiga, a u uži su izbor ušli naslovi i autori: Nemirnica (Disput, Zagreb, 2019.) Mihaele Gašpar, Vošicki (Hena com, Zagreb, 2020.) Marka Gregura, Plivač (V.B.Z, Zagreb, 2019.) Ivice Prtenjače i Kad su padali zidovi (Fraktura, Zagreb, 2019.) Kristijana Vujičića. Uime Prosudbenog povjerenstva u obrazloženju Božica Brkan je istakla da nije običaj da se Nagradom Gjalski nagrađuje prva knjiga nekog pisca. - Međutim, roman Nadohvat nedvojbeno je velik roman. Ne zbog toga što ima gotovo 500 stranica, jer se čitajući i ne primjećuje koliko je opsežan. Čini se kao da je, premda je navodno nastajao gotovo desetljeće, pisan s lakoćom i, suprotno očekivanjima iz najava, ne opterećuje višegodišnjim spoznajama iz arhivskih istraživanja te skupljenim pričama i podacima. Maestralno, kao da ih je prije toga mnogo napisala, autorica vodi priču koja je u hrvatskoj književnosti – pa i ne samo u fikciji nego i u znanstvenoj, povijesno i administrativnoj fakciji – još rijetkost.

Bez teških boja i gorčine

O mjestu Zrinu koje je u Drugom svjetskom ratu kao ustaško na više desetljeća doslovno izbrisano s lica zemlje i ušutkano u sjećanjima. Haler je toj obiteljskoj tragičnoj priči dala glas, ali to dojmljiviji, to zvučniji što ga nije obojila očekivano teškim bojama i gorčinom, nego je takvu priču pretvorila u antiratni iskaz, bez u nas očekivanoga i uobičajeno uvriježenoga lijevoga i(li) desnoga. Roman je u biti romansiran život autoričine bake, imenjakinje Katarine, Kate, od njezine tinejdžerske dobi do smrti, od rodnoga Zrina preko služenja u Zagrebu kod ustaškoga ministra i natrag u Kostajnicu, na Banovinu u izbjeglištvo, pa da i sami ne znaju zašto prema Dravogradu i Bleiburgu, pa natrag na Križnom putu sve do dodijeljenoga im slavonskoga sela iz kojega su protjerani folksdojčeri, pročitao je član Povjerenstva Ivica Matičević u obrazloženju koje je napisala Božica Brkan.

Još članaka iz "Događanja"

Facebook