Zagorje od poplava mogu spasiti samo retencije

Nakon jakih kiša koje su se nedavno obrušile na Zagorje te proglašenja elementarne nepogode za područje općine Đurmanec koje kao i uvijek za takvog vremena zbraja najveće štete, aktualizirane su prastare priče o izgradnji retencijskih jezera koje su jedini učinkovit način sprečavanja poplava na terenu takve konfiguracije. Kako građani iz računa za utrošenu vodu zorno vide da jedan dio ide i za uređenje vodotoka, razvoj sustava vodoopskrbe i slične projekte Hrvatskih voda i distributera, uobičajilo se da nakon ovakvih nepogoda zovu i negoduju jer većina ima dojam da se napravilo nije ništa.

Propadale lokacijske

– U zadnje tri godine od kako sam na mjestu voditelja Hrvatskih voda vodnogospodarske ispostave Krapina-Sutla, ipak je napravljeno dosta toga, i sa zadovoljstvom mogu reći da smo ishodili lokacijske dozvole za gradnju dvije retencije koje će zaštititi dvije najugroženije zone: stubičkog i đurmanečkog kraja – kaže voditelj ispostave Stjepan Merkaš.

Stubički kraj će štititi retencija Burnjak, a đurmanečki Smiljanova Graba, koje svaka za sebe stoje oko 10 milijuna kuna. U planu je izgradnja još tri retencije koje bi bile učinkovit način zaštite cijele županije.

Iz stranačkih izvora pak doznajemo da je državna administracija pri rješavanju ovakvih pitanja i ishođenja silnih dozvola nevjerojatno spora te da je već nekoliko ranije ishođenih lokacijskih dozvola za iste retencije propalo, zbog čega sumnjaju u obećanja da će ove ostati dovoljno dugo važeće da bi se dobila i građevinska dozvola. Kako kažu, elaborat pod nazivom Vodoprivredno rješenje uređenja sliva rijeke Krapina datira još iz 1985., a do sada se nije napravilo ništa osim skupog koncepcijskog rješenja, silnih studija i idejnih projekata. Merkaš potvrđuje da je bilo slučajeva da su lokacijske propadale, no iskreno vjeruje da se to neće dogoditi i ovog puta. Kako lokacijska za Burnjak i Smiljanovu Grabu vrijedi do kraja 2009., vjeruje da će već 2010. početi izgradnja.

Nema muljaže

Inače, novac Hrvatskih voda se, kaže Merkaš, koristi strogo namjenski i uglavnom se, osim solidarnih intervencija u siromašnim općinama, troši tamo odakle je i došao. Problema ipak ima jer godišnji proračun ispostave im je između 12 i 15 milijuna kuna, s čime je teško zadovoljiti potrebe svake od ukupno 32 jedinice lokalne samouprave.