Prethodni članak
Sljedeći članak

U manjim zagorskim sredinama linije su prorijeđene i ukinute zbog premalog broja putnika

Unatrag desetak i više godina, prorijedili su se autobusi javnog prijevoza na lokalnim relacijama u Krapinsko – zagorskoj županiji


Zbog premalog broja putnika ili kako se to često popularno naziva 'zbog nerentabilnosti ili ekonomske neisplativosti' u posljednjih desetak i više godina pojedine autobusne linije su se prorijedile ili su posve ukinute. Autobusnim prijevoznicima nije bilo isplativo voziti jednog do dva putnika te su linije bile primorani prorijediti ili ih prekinuti. Slika je to koja se može vidjeti u manjim zagorskim sredinama.

- Tko se još vozi autobusom? Jedino školarci i stariji ljudi. Mladi vam, svi mahom imaju svoje automobile - komentiraju nam građani. Upravo su i ti, stariji ljudi, oni koji se najčešće znaju požaliti da nemaju kako doći do liječnika, bolnice, placa ili do banke.

Školarci imaju svoje autobuse

- Prije smo imali autobus, sad nemamo ništa, samo školarci imaju svoje autobuse. Mi koji smo stari, ne možemo baš nikud. Ako trebaš na primjer na pregled, primjerice u bolnicu u Zabok, moraš nekome platiti da te vozi, nemaš kako drugačije. Jako je to loše. Prije smo znali u koliko ide autobus, ideš u Zagreb i svugdje, a sada ništa. Prijevoznik Buntak vozi školsku djecu, ali ne možeš računati na njega uvijek. To je zapravo đački prijevoz. A kad nema nastave, onda nema niti toga. Stari ljudi, koji nemaju auto, ovise o obitelji ako ih netko može otpeljati – ispričala nam je jedna Loborka.

Osobni šofer

Mlada Zlatarščanka, koja svakodnevno ujutro putuje na posao u Lobor, ispričala nam je da nema vlastiti auto, teško bi se snalazila. – Starijim ljudima je jako teško što se tiče prijevoza, pogotovo ako nemaju osobnog šofera. Jako im je teško doći iz Lobora u Zlatar, a primjerice, iz Zlatara do Bračaka to je nemoguće. Moraju se snalaziti do vlaka u Zlatar Bistrici i onda od vlaka do Bračaka pješke. Ako idu iz Petrove Gore k liječniku u Lobor moraju imati nekog svojeg tko ih vozi, sina, unuku ili rodbinu, ili čekati da ih tko pokupi. Loša je prometna povezanost. Vidim da se ovdje okreću autobusi koji voze školarce i autobus koji vozi radnice Boxmarka, ostalo su taxiji, odnosno kombi prijevoz, jer je sve manje putnika – zaključuje naša sugovornica.

Županijske linije

Glavni autobusni kolodvor za istočni dio županije bio je u Zlataru. Nakon propasti Croatiatransa u Zlataru, jedno vrijeme građani su bili bez kolodvora, a 2012. preuzela ga je tvrtka Presečki grupa iz Krapine, inače glavni prijevoznik u Krapinsko-zagorskoj županiji. Presečki Promet ima 47 županijskih linija odnosno relacija na kojima vozi, prema podacima sa službene web stranice poduzeća. Neke su od njih dobro 'pokrivene', odnosno autobusi voze više puta tijekom dana, poput relacije Hum na Sutli – Pregrada, koja ima čak 14 linija tijekom dana. Prva kreće u 5:35, a posljednja u 22:10 sati. Za 13 km vožnje, plaćaju se 22 kune. Od Huma na Sutli do Krapine također ne bi trebao biti problem doći, pošto vozi čak 11 linija. No, ima i drugačijih primjera. Ako želite autobusom iz Lobora u Zlatar, imate šansu za to tek 3 puta na dan, u 6 ujutro, 11:20 i 12:06 sati. Ista je stvar i za, primjerice, relaciju Desinić – Hum na Sutli, gdje autobusi voze u 4:45, 12:40 i 20:45 sati. Putnici koji trebaju putovati iz Laza u Konjščinu, mogu to autobusom učiniti samo u 6:15 ujutro. Poslije autobusa nema, a za povratak imaju također samo jedan termin, u 12:45.

Pad broja putnika

Panturist, osječki prijevoznik, naprasno je ukinuo čak 72 autobusne linije, objasnivši da mu linije nisu rentabilne i ekonomski isplative. Školarci i radnici koji su njegovim autobusima svakodnevno putovali u školu ili posao, odjednom su ostali bez prijevoza. Dogovor je ipak postignut i sve ukinute linije su vraćene. Kakva je situacija na području naše županije, pitali smo glavnog prijevoznika u Zagorju, Presečki Grupu. - Presečki grupa d.o.o. u Krapinsko – zagorskoj županiji pruža usluge na kolodvorima s prometnim uredima u Krapini, Zaboku, Pregradi, Zlataru i Stubičkim Toplicama. Mrežom autobusnih linija povezana su gospodarska i administrativna središta u županiji s okolnim mjestima (općinama) i manjim ruralnim i perifernim područjima. Kod planiranja mreže linija vodi se naročito računa o prijevoznoj potražnji te se redovito automatiziranim brojanjem, koje je izvedeno na način da elektronički sustav koji je instaliran u vozilu broji putnike, usklađuje prijevozni sustav. Podaci u posljednje vrijeme pokazuju pad broja prevezenih putnika, što je najvećim dijelom posljedica intenzivnog individualnog načina putovanja kojim se putnici sve više koriste (bilo kao vozači ili kao putnici) - odgovorio je Dejan Bele, upravitelj prijevoza Presečki grupe d.o.o.

Prometna politika

Kako je napomenuo Bele, mrežna integracija sastoji od linija koje su više opterećene, pa time i ekonomski profitabilnije, ali i one manje opterećene, s tek pokojim putnikom, nerentabilne i ekonomski neodržive, a koje ipak održavaju jer su važne iz socijalnih, društvenih i drugih ciljeva prometne politike. - Situacija sve više navodi da će se u skoro vrijeme takva prometna politika morati bolje koordinirati s ukupnom politikom jedinica lokalne uprave i krenuti u njihovu racionalizaciju odnosno smanjiti volumen usluge sukladno stvarnim potrebama, ne zanemarujući pri tome javni interes i dostupnost prijevoza te povlašteni pristup određenim skupinama korisnika kao što su učenici, studenti, umirovljenici, radnici i sl. S druge strane, tamo gdje je to potrebno razmotrit će se i uvođenje novih linija – rekao je Bele iz Presečki grupe.

ANKETA: Što kažu građani o autobusnim linijama?

'Teško je putovati, autobusne linije su prerijetke'

Zlatko Ivančić (76), Zlatar


Slabo se služim javnim prijevozom kad imam auto, ali prije je bilo bolje, dok je vozio Auto – Trans, linije su bile više povezane, sada se ne isplati voziti, jer je premalo i putnnika. I linije prerijetko voze. Tko, na primjer, hoće ići u bolnicu na Bračak, ne može, ima samo školski autobus, stari ljudi nemaju kako. I prije su s vlaka u Zlatar Bistrici vozili oni taxiji, toga više nema, to isto fali.

Đurđa Sviben (68), Zlatar


Kad si star, ne možeš nikuda. Kad treba u bolnicu ići, obično me vozi familija ili Hitna, javni prijevoz nemaš. Linije nema često, a trebalo bi nam, Zlatar je ipak neki centar, koji bi trebao biti bolje povezan s okolicom. To je starijim ljudima veliki problem, ovise o drugima da ih voze.

Nevenka Androić (49), Lobor


Ne putujem puno autobusom, jer imam auto. Zadovoljni smo s prijevoznikom Buntakom, nemamo problema. No autobusnih pravih linija je premalo, ukinuli su ih, stari ljudi koji ne voze posebno nemaju kako kada trebaju nekud ići, ako nemaju nekog svoga da ih vozi autom, nemaju kako. Ako nemaš osobni auto, u problemu si.

Marica Martinuš (78), Lobor


Teško je putovati, autobusne linije su prerijetke. Sreća da ima taxi linija, prijevoznik Buntak ivan, koji samo ove lokalne linije vozi, Zlatar i Lobor i djecu vozi u školu. Trebalo bi biti više autobusnih linija, kako je nekad bilo, moglo se ići u Zlatar svaki čas, ovako sad moramo čekati , samo ujutro ide, pa u 10 natrag, satima se mora čekati, komplicirano je. Putnika ima, posebno utorkom kad je u Zlataru sajam. Nemamo niti gdje čekati, nema stanice, kad pada kiša, moramo ići u poštu čekati.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook