Idućeg će tjedna krenuti na osamnaesti ciklus kemoterapija. S opakom bolešću, osteosarkomom, koštanim tumorom koji mu napada i izjeda kosti, živi i bori se već tri godine. Posjete bolnicama i razgovore s liječnicima već je odavno prestao brojati.


Želeći pobijediti nemilosrdnu bolest bio je nekoliko puta na operacijskom stolu. Usprkos svemu, bolest se uvijek iznova vraća. U studenom prošle godine amputirana mu je lijeva podlaktica. Tek mu je 17 godina.

Nitko nije ni slutio...

Darko Ruklić danas bi bio bezbrižan sedamnaestogodišnjak da u travnju 2004. nije nezgodno pao na tjelesnom u školi i slomio ruku. Tada je pohađao sedmi razred osnovne škole u Gornjoj Stubici i nitko nije niti slutio da će mu život nametnuti teško breme bolesti. Prošao je rutinsku obradu u zabočkoj bolnici, gips, slikanje…

Pronašli su tada i manju cistu, no nitko se nije nadao da će ona uzrokovati mnogo veće probleme. Kad ruka nikako nije htjela zacijeliti, dječaka su poslali u Zagreb, u Klaićevu bolnicu. Zaključili su da ruka nije dobro namještena i ponovno su mu stavili langetu.

Kad je nakon deset dana došao na kontrolu, poslali su ga na fizikalnu terapiju u Stubičkim Toplicama. - Već je tada ruka bila dosta iskrivljena. Pitala sam fizijatricu da li je moguće da se terapijama stanje poboljša, a ona nam je preporučila doktora Bilića na Šalati - tiho i polako, da nešto ne zaboravi, započinje priču Darkova majka Danica.

U to je vrijeme dr. Bilić bio u Americi, pa su Ruklići sina preko prijatelja uspjeli naručiti u Draškovićevu bolnicu. Tamo su mu ruku ponovno slikali i otkrili da je u pitanju tumor. Nisu znali koje je vrste, pa su dječaka hitno uputili u KBC Šalata.

Kemoterapije počinju

U bolnicu se u to vrijeme vraća prof. Bilić. Darko je hitno primljen u bolnicu i odmah je napravljena biopsija tkiva ruke. Za dva tjedna stiže šokantan nalaz. Dječaku je dijagnosticiran osteosarkom. Koštani tumor. Uslijedio je prvi ciklus kemoterapije, a od srpnja do studenog te 2004. još četiri iduća. 15.studenog zakazana je i prva operacija, na kojoj je uklonjena bolesna palčana kost. Na njeno je mjesto presađena kost sa zdjelice. Za mjesec dana uslijedile su nove kemoterapije, četiri nova ciklusa i redovite kontrole u Klaićevoj bolnici.

Međutim, tumor se ponovno vraća u kolovozu prošle godine i Darko je opet u bolničkoj sobi zagrebačke Šalate. Poslije nove biopsije slijedi i novi ciklus kemoterapija. No, stanje se pogoršava, tumor se širi pa su kemoterapije prekinute.

Amputacija podlaktice

27.studenog 2006. godine Darko je suočen sa najvećom tragedijom u svojem mladom životu. Amputirana mu je desna podlaktica. Zadnji, od nova četiri kemoterapijska ciklusa završio je samo nekoliko dana prije Uskrsa 2007. Uslijedile su nove kontrole i posjeti bolnicama. No, opaka je bolest ponovno pokazala svoje tamno lice. Tumor se vraća s prvim danima ljeta. U lipnju je dječaku dijagnosticiran aksilij, tzv. pazušna jama. Tumor se preselio na drugi dio tijela, na predio ispod pazuha. Biopsija, dva nova ciklusa kemoterapija i još jedna operacija u kolovozu. Na njoj nisu mogli izvaditi tumor, već samo komadić tkiva potreban za biopsiju, pa su odustali od operacije.

Još jednom Darko odlazi na kemoterapiju. Na operacijski stol liježe 3.rujna i tada doktori uspijevaju u potpunosti izvaditi tumor. Strah zamjenjuje tračak nade. Međutim, jesenski dani donose nove neprospavane noći. 10.listopada novi CT. Tumor se vratio. Ponovno na istom mjestu.

Nema više novaca

Darko svakodnevno hoda na previjanja u Zagreb, nekad i dva puta dnevno. S ocem i majkom prevaljuje stotine kilometara puta do ozdravljenja. Gaze često premaču i noću, pa ga i majka mora previjati kod kuće. Pije različite vitamine za toliko željeni imunitet. Slijedi najmanje pet novih ciklusa kemoterapija. Novaca njegovi roditelji više nemaju. Majka ne radi, a otac Stjepan je od lipnja na bolovanju i prima 2.890 kuna.

U obitelji je i dvoje školaraca, Darkova mlađa braća, Zdravko (6) i Stjepan (9). Obiteljski automobil je dotrajao, a otac strepi da će jednog dana jednostavno stati. - Od šestog mjeseca možda ukupno samo jedan tjedan nismo išli u Zagreb - dodaje dječakov otac. Darko šuti pognute glave. Oko njega sjede malena braća i zabrinuti djed. Otac stoji, a majka tiho, s puno ljubavi, priča životnu priču svojeg hrabrog prvorođenca. Usprkos dugogodišnjoj patnji, ni na tren se nije prestala nadati. - A ti Darko, želiš li ti što dodati - pitamo ovog hrabrog dječaka. Ne, jedva čujno je nešto izustio, dok mu sramežljivi osmijeh preplavljuje lice. Darko, vjerujemo u tebe!

POMOZITE

Pomoći se može uplatom sredstava na tekući račun Darkova oca Stjepana, otvoren u Zagrebačkoj banci: 2360000-3222521560. Mjesečni troškovi liječenja iznose gotovo deset tisuća kuna. Pomognimo skromnoj obitelji Ruklić iz gornjostubičke ulice Ljudevita Gaja 23 u njihovoj borbi.

Haban