PROVJERILI SMO: U Zagorju puca gotovo svaki četvrti brak, evo što stoji iza brojki

Demografske promjene koje zahvaćaju Hrvatsku vidljive su i u Krapinsko-zagorskoj županiji, no podaci o brakovima i razvodima ne pokazuju jednostavan, linearan trend. Broj sklopljenih i razvedenih brakova posljednjih godina oscilira, što je i očekivano u sredini s manjim brojem stanovnika, gdje i manja godišnja odstupanja postaju statistički vidljiva. Ipak, dugoročnija slika pokazuje da se brak danas sklapa rjeđe nego prije dvadesetak i više godina, dok broj razvoda ne pada istim tempom. Budući da će podaci o prirodnom kretanju stanovništva za 2025. godinu biti dostupni tek u srpnju 2026., dostupne smo brojke iskoristili za detaljniju analizu trendova u županiji, koji otvaraju pitanja o promjenama u partnerskim odnosima, očekivanjima od braka i društvenim okolnostima u kojima se obitelji danas formiraju i opstaju. Upravo o tim uzrocima razgovarali smo s psihologinjom i svećenikom, čija iskustva iz prakse otkrivaju što se događa ''iza statistike''.

Godišnje oscilacije

U Krapinsko-zagorskoj županiji, u 2024. bilježimo 472 sklopljena braka i 104 razvoda, dok je godinu ranije sklopljeno 513 brakova. Još 2021. bilo ih je 565, a 2022. – 542, što jasno pokazuje godišnje oscilacije, ali i lagani dugoročni pad u odnosu na ranija desetljeća, kada su brojke bile znatno veće. Slična kretanja vide se i kod razvoda: nakon 124 u 2020. i 132 u 2021., broj je 2022. pao na 86, a potom ponovno porastao. Unutar županije postoje i lokalne razlike. Najviše brakova redovito se sklapa u većim gradovima poput Krapine, Zaboka i Pregrade te u općinama s većim brojem stanovnika, dok najmanje bilježe manji gradovi i općine poput Klanjca ili Zagorskih Sela. Sličan obrazac vrijedi i za razvode – veći broj stanovnika donosi i veći apsolutni broj razvedenih brakova, iako pojedine sredine godinama nemaju nijedan zabilježen razvod.

Takvi podaci upućuju na to da brak u Zagorju i dalje ostaje važna društvena institucija, ali se sklapa u drukčijim okolnostima nego prije, dok je razvod postao češća i društveno prihvaćenija opcija nego u prošlim desetljećima.

Najviše brakova u većim mjestima

Dakle, kako smo već naveli, 2024. su na području Krapinsko-zagorske županije sklopljena 472 braka, a zabilježena su 104 razvoda. Najviše sklopljenih je bilo u gradu Krapini (41), a najmanje u gradu Klanjcu, njih 9. Te je godine Krapina prednjačila i po broju razvedenih brakova, njih 11, a najmanje ih je zabilježeno u gradu Oroslavju. Gledajući općine, najviše je sklopljenih brakova bilo u Krapinskim Toplicama, njih 28, a najmanje u Hrašćini i Zagorskim Selima, po 2. Niti jedan razvedeni brak nije zabilježen u Kumrovcu, Kraljevcu na Sutli, Zlatar Bistrici i Zagorskim Selima, a po jedan razveden brak u Desiniću, Hrašćini, Jesenju, Loboru i Radoboju. 

U 2023. godini sklopljeno je 513 brakova, najviše u Pregradi i Krapini, njih 35, a najmanje u Klanjcu, njih 5. Gledajući općine, te je godine prednjačila Bedekovčina sa 29 sklopljena braka, ali i po broju razvoda (9). Te je godine, ako gledamo gradove, najviše razvoda bilo u Zaboku,  njih 10, a najmanje u Klanjcu, 2. Najmanje je sklopljenih brakova bilo u općini Novi Golubovec, njih 2, a u Budinšćini, Hrašćini, Jesenju, Maču, Novom Golubovcu, Petrovskom i Tuhlju nije bilo ni jednog razvoda. Ukupan broj razvoda te godine iznosi 111.

Godine 2022./2021./2020.

Godinu ranije sklopljena su 542 braka, a razvedeno njih 86. Najviše sklopljenih brakova bilo je u Krapini, njih 38, a najmanje u Klanjcu, njih 10. Najviše razvedenih bilo je ponovno u Krapini, njih 11, a najmanje u Donjoj Stubici, 3. Analizirajući općine u Krapinsko-zagorskoj županiji, najviše sklopljenih brakova bilo je u Bedekovčini (32), a najmanje Novom Golubovcu 1, a niti jedan u Zagorskim Selima. S druge strane, razvoda nije bilo u Petrovskom, Novom Golubovcu, Maču, Kumrovcu, Hrašćini i Budinščini. 

Pogledamo li 2021. u KZŽ je sklopljeno 565 brakova, a razvedeno 132. Najviše sklopljenih brakova bilo je u Krapini, 59, a najmanje u Klanjcu i Oroslavju po 17. U općinama, najviše sklopljenih brakova te je godine bilo u Gornjoj Stubici, njih 39, a najmanje u Zagorskim Selima, 1. 

Najveći broj razvoda također je zabilježen u Krapini, njih 15, a u Zlataru njih 14, zatim u Bedekovčini, njih 11, a niti jedan u Budinščini, Novom Golubovcu, Tuhlju i Zagorskim Selima.

U 2020. godini sklopljeno je 513 brakova, isto kao i u 2023. godini. Najviše sklopljenih bilo je u gradu Krapini, njih 46, u Bedekovčini njih 33, a najmanje u Donjoj Stubici, njih 14 i po 4, gledamo li općine, u Tuhlju i Kumrovcu. Te su godine razvedena 124 braka. Najviše u Krapini, njih 15, a najmanje u u Klanjcu, njih 2. Što se općina tiče, najviše je razvoda bilo je u Svetom Križu Začretju, njih 6, a razvodi nisu zabilježeni u Kraljevcu na Sutli, Kumrovcu i Tuhlju. 

Što stoji iza brojki?

Kada se podaci stave u širi vremenski okvir, oscilacije iz posljednjih godina postaju još jasnije. Od 1988. do danas u Krapinsko-zagorskoj županiji je najmanje brakova sklopljeno 2020. i 2023. godine, njih 513, a najviše 1998. godine, njih 770. Te je godine zabilježeno i najmanje razvedenih brakova, njih 43, dok je najviše razvedenih brakova zabilježeno 2016. godine, njih 189. Brojke pokazuju oscilacije, ali i dublje promjene u načinu na koji se partneri upoznaju, odlučuju na zajednički život i nose s krizama. Naši sugovornici, psihologinja Psihološke službe Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije Ivana Spevec i svećenik Majka Rušec iz župe Zagorskih Sela i Poljane Sutlanske naglašavaju  psihološke i društvene okolnosti, drugi ističu važnost vrijednosti i stabilnosti, no iz oba se pogleda može iščitati isto – odnosi su danas kompleksniji, a očekivanja od braka veća nego ranije. Hoće li se dugoročni trendovi mijenjati, pokazat će godine koje dolaze, no jasno je da se brak u Zagorju, kao i drugdje, prilagođava novim društvenim okolnostima, ostajući pritom važna, ali sve zahtjevnija životna odluka. U konačnici, i stručna i životna iskustva sugovornika upućuju na to da brak danas traži više svjesnog rada, komunikacije i prilagodbe nego nekad, ali i da krize same po sebi ne znače njegov kraj. Promjene u partnerskim odnosima ne moraju nužno biti znak propadanja braka, nego prije odraz drukčijih životnih okolnosti i očekivanja. Jer, unatoč svim izazovima, brak i dalje ostaje važna životna odluka, ali nije ni nepogrešiva ni konačna, niti je njegov eventualni neuspjeh ''smak svijeta''.

Što kažu psiholozi?

Psihologinja Spevec pružila je dublji uvid u psihološke aspekte partnerskih odnosa, kriza u braku i razvoda, naglašavajući kako statistika o brakovima i razvodima često ne odražava u potpunosti stvarne odnose među partnerima. Ističe kako u praksi ne bilježe porast dolazaka parova na partnersko savjetovanje, koje je ionako relativno rijetko. 

- Najčešće nam dolaze pojedinci, a razlozi su različiti: od osobnih poteškoća koje nemaju veze s partnerskim odnosom, teškoće koje primjećuju u odgoju i kod djece, preko posljedica loših postupaka poput obiteljskog nasilja, do posesivnog partnera ili prevare - objašnjava psihologinja.

Iako ne odbijaju rad s parovima, iskustvo pokazuje da se partnersko savjetovanje u ambulanti rijetko provodi dugoročno. Često jedna osoba nastavi dolaziti individualno, dok parovi bez izraženih poteškoća rijetko traže savjetovanje isključivo radi unapređenja odnosa. Govoreći o razlozima bračnih kriza, Spevec se poziva na istraživanja i vlastito iskustvo. Ističe da do prve ozbiljnije krize često dolazi nakon rođenja djece zbog promjena uloga, ali i relativno brzo nakon sklapanja braka kada se partneri upoznaju u zajedničkom životu te uviđaju koliko su zaista kompatibilni i komplementarni u sustavu vrijednosti. 

- Mnogi se parovi suočavaju s izazovima nakon dolaska djece, povećanih obveza i promjene životnih prioriteta. Problemi mogu nastati i zbog suživota s proširenom obitelji, neravnoteže u poslu i kućanskim obvezama, ali i zbog pretjerane uporabe tehnologije i društvenih mreža, poteškoća u svakodnevnom komuniciranju. Odluka o razvodu se ne donosi olako, osobe koje su kod nas u savjetovanju navode brojne napore i pokušaje da spase brak, predlažu partneru uključivanje u savjetovanje, no ako nema želje za oporavkom ili promjenom kod druge strane, odluka o razvodu može biti zdravo rješenje – objašnjava Spevec.

Zaljubljenost i ljubav

Posebno naglašava razliku između zaljubljenosti i ljubavi.

- Zaljubljenost nije odmah ljubav. Leptirići u trbuhu kad tad prestanu. U toku te faze formira se prijateljstvo, intimnost i odanost. Ako se to ne izgradi, brak postaje nestabilan, a partneri nezadovoljni. Važno je prilikom ulaska u brak i formiranja obitelji promatrati i ostale odrednice ljubavi osim strasti. Strast, intimnost i odanost jesu važne odrednice ljubavi koje je nužno održavati u ravnoteži, ukoliko u potpunosti nedostaje jedna odrednica u odnosu, partneri se često partneri žale na nezadovoljstvo – govori psihologinja.

Parovi ne moraju biti sličnih osobina, ali je važno da imaju zajedničke ciljeve, posebno kada je riječ o djeci i odgoju. Krize u braku, dodaje, nisu nužno znak da je odnos osuđen na propast. 

- To je normalno. Rekla bih da je kriza dio faze braka ili suživota i nešto što je za očekivati - poručuje. 

Osvrnula se i na promjene u načinu odabira partnera kroz povijest. Nekada su brakovi češće bili dogovoreni, ljubav je bila izvan braka, dok danas partnere biramo sami, često u mlađoj i manje zreloj dobi.

- Imamo ideju da je ljubav stalni osjećaj zaljubljenosti. Ljubav jest važna, ali kad zaljubljenost splasne, počinjemo realnije gledati osobu. Zato je važno gledati i druge stvari – zajedničke ciljeve, odgoj djece i životne vrijednosti, osjeća partnerstva, koliko smo kompatibilni u suočavanju sa stresom – ističe.

Na kraju naglašava da razvodi nisu nužno dramatični, ali zahtijevaju odgovornost i svijest o posljedicama, posebno kada su uključena djeca. Ujedno upozorava na trend sve češće kohabitacije, odnosno zajedničkog života bez braka, koji se ne vidi u službenim statistikama.

- To je danas svojevrsna zamjena za brak. Mnogi parovi žive zajedno godinama, ali takvi odnosi ostaju izvan statistike brakova i razvoda - zaključuje psihologinja Spevec.

Što kaže Crkva?

Na temu braka, obiteljskih vrijednosti i sve češćih izazova s kojima se parovi suočavaju osvrnuo se i velečasni Rušec, koji je naglasio važnost duhovne dimenzije bračnog života te uloge vjere u očuvanju zajedništva supružnika.

- Ako govorimo o kršćanskom braku koji je prvenstveno savez ljubavi između muža i Gospodina i žene i Gospodina koji i njih dvoje ujedinjuje i učvršćuje u njihovom odnosu ljubavi, tada problem propadanja brakova možemo vidjeti u oslabljenom odnosu kršćanskih supružnika s Bogom, iz čega često proizlaze odluke i postupci koji su vođeni egom, a ne zajedničkim pogledom na život i na vječnost, željom za nametanjem vlastitih interesa umjesto želje za služenjem i praštanjem kakvom nas je Krist učio i dao nam primjer predanja do kraja. Bračno služenje kršćanskih supružnika moguće je ispravno shvatiti samo u otajstvu Kristove ljubavi prema Crkvi i svakom čovjeku, a u tom služenju kardinalna je ljubav! Naravno, ima i slučajeva kada zajednički suživot iz različitih opravdanih razloga nije moguć, tada Crkva preporuča rastavu od stola i postelje, to jest razdvojeni život u kojem sakrament ženidbe i dalje obvezuje supružnike do smrti jednog od supružnika – objašnjava velečasni.

Osvrnuo se i na šire društvene okolnosti, istaknuvši kako suvremeni trendovi i promjene vrijednosnih sustava utječu na odluke mladih o stupanju u brak. Smatra kako se tradicionalne i kršćanske vrijednosti sve češće dovode u pitanje, što se, između ostaloga, odražava i na demografsku sliku društva. Ipak, dodaje da je vidljiv i sve snažniji interes mladih za povratak trajnim i duhovnim vrijednostima.

- Sve češće se vječne vrijednosti poput osobe, braka, spola, prava na život i slično dovode u pitanje. Kakav je rezultat takvih politika možemo vidjeti u zapadnim društvima koja su se odrekla vrijednosti na kojima su nastala te sada prolaze kalvariju nacionalnog, duhovnog i kulturološkog identiteta. Raduje me da je u našoj zemlji primjetan snažan val novih naraštaja koji uviđaju nezamjenjivost tradicionalnih, nacionalnih i duhovnih vrijednosti kojima se vraćaju - kaže Rušec.

Dodaje kako Crkva oduvijek, a tako i danas nudi radost Evanđelja: uzvišenost čovjeka koju mu može dati samo Bog, ni jedna politika ni jedna ideologija.

- Crkva je uvijek otvorena za pojedince i bračne partnere bilo kroz osobni pristup koji je moguć u svakoj župnoj zajednici kroz osobu svećenika, kroz sakramentalnu i duhovnu pomoć, a također kroz institucije za pastoral braka i  obitelji pri našim biskupijama. Ohrabrujem svakoga tko ima poteškoća da se obrati Crkvi koja zna što je obitelj i obiteljski problemi, te obiteljima pomaže čuvajući  dostojanstvo obitelji, muškarca i žene već više od 2000 godina – poručio je velečasni Rušec.