Preminuo jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika
Ilustracija: Pexels
Akademik Stjepan Jecić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), utemeljitelj suvremene eksperimentalne mehanike u Hrvatskoj i jedan od naših najuglednijih znanstvenika, preminuo je u srijedu 21. listopada u Zagrebu u 93. godini života, priopćila je HAZU.
Stjepan Jecić rođen je 1934. u Vinkovcima. U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju i 1959. diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, a 1972. doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje gdje je djelovao od 1963. do umirovljenja 2005.
Bio je redoviti je profesor od 1982., a od 1992. do 1994. i dekan Fakulteta, a od 1997. osnivač i prvi predstojnik Katedre za eksperimentalnu mehaniku s Laboratorijem za eksperimentalnu mehaniku.
Foto: HAZU
U dva je navrata bio gostujući profesor na Sveučilištu u Münchenu, a pozvana predavanja održavao je na sveučilištima diljem svijeta.
Predavao je temeljne predmete tehničke mehanike, a u završnim semestrima i na postdiplomskom studiju predmete više, eksperimentalne i numeričke mehanike, koje je dobrim dijelom osnovao i uveo.
Više godina predavao je mehaniku na Elektrotehničkom fakultetu, a od 2006. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Akademik Stjepan Jecić bavio se eksperimentalnim određivanjem naprezanja i deformacija. Zaslužan je za razvoj više izvornih postupaka, a metoda zamrzavanja fotoelastičnog efekta uz pomoć gama-zračenja u znanstvenoj se literaturi naziva njegovim imenom.
Bio je voditelj međunarodnih znanstvenih projekata u suradnji sa sveučilištima u Münchenu, Kijevu, Beču i Budimpešti te s Austrijskim istraživačkim centrom u Seibersdorfu.
Objavio je 93 znanstvena rada i bio autor ili suautor pet udžbenika i knjiga: Teorija elastičnosti, Fotoelasticimetrija (s I. Alfirevićem), Mehanika II, Jednadžbe teorije elastičnosti (s D. Semenskim) i Kinematika krutih tijela.
Bio je dobitnik je Republičke nagrade za znanstvenoistraživački rad "Nikola Tesla" i Državne nagrade za znanost za životno djelo.
U dva je mandata bio predsjednik Hrvatskog društva za mehaniku.
Hrvatsku je zastupao u dva internacionalna komiteta mehaničkih znanosti (IMEKO-TC15 i Danubia-Adria). Bio je član Nacionalnog vijeća za znanost, predsjednik Matične komisije za strojarstvo brodogradnju i tehnologiju prometa, predsjednik Odbora za koordinaciju rada matičnih povjerenstava te predsjednik Znanstvenog savjeta za ocjenu i praćenje znanstvenog programa Brodarskog instituta.
Svojim je znanjem pridonosio i radu Ministarstva obrane, gdje je bio član Vojnotehničkog savjeta i Kolegija poslijediplomskog studija VUPO. Dugo je bio potpredsjednik Hrvatsko-austrijskog društva, a od 1993. do 2001. bio je i član Ravnateljstva Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
