Olimpovci svečano dočekali Janu Pavalić, Ivicu Androića i Vilija Siveca

Pedesetak članova plivačkog kluba Olimp Zabok svečano je dočekalo srebrnu Janu Pavalić, njenog trenera Ivicu Androića i klupskog kolegu Vilija Siveca nakon što su uspješno branili boje kluba i reprezentacije na Europskom juniorskom prvenstvu u plivanju koje se održalo u Rimu. Glavna zvijezda naravno bila je Jana Pavalić, četrnaestogodišnjakinja koja je zadivila plivačku i sportsku javnost, nakon osvajanja srebrne medalje. Jana se strpljivo pozdravljala sa svima i veselo pozirala bez imalo treme. U jednom trenutku čak je održala i zdravicu za sve prisutne.

-Sretna sam, srce mi je puno. Nisam očekivala ovako dobar rezultat, nakon nedjelje navečer ja sam sretna djevojka. Na sedmom nebu sam, stvarno sam oduševljenja rezultatom, kao i samim plivanjem u utrci. Mama mi je nešto nataknula, no nisam očekivala da će me ovako dočekati. Iznenadila sam se, hvala svima što ste došli - izjavila nam je Jana Pavalić.

Vidno raspoložen i sretan bio je i trener Ivica Androić-Đoni, vrlo važan čovjek za uspjeh Jane Pavalić.
-NIsmo radili nikakav presing da Jana mora osvojiti medalju. Fokus je bio na 50 leptir i bilo je realno da se tu borimo za medalju, no svaki ulazak u finalu bio je vrijedan kao medalja. Pokazalo se da možemo i tri godine mlađi od konkurencije uzeti medalju. Na 50 metara sve je moguće. Za dijelić stotinke možete biti prvi ili šesti, a ako ste dobro raspoloženi možete uzeti medalju. U kvalifkacijama na 50 slobodno vidio sam da može konkurirati, no nismo radili pritisak. Poluflnale je odradila super, što joj je donijelo samopouzdanje, a istovremenom je proradio i inat što nije mogla nastupiti na 50 delfin. Rekao samo joj samo napravi ono što si radila u finalu i nemoj ništa mijenjati. Ona je to i odradila i kući smo se vratili s medaljom - otkriva nam Ivica Androić Đoni.

Vili Sivec bio je pomalo u sjeni, ali i on je napravio dobar posao, iako je imao dosta zdravstvenih problema u tijeku priprema.

-Kao što je svima poznato imao sam covid-19, što me je na dva tjedna odvojilo od treninga. Zahvaljujući treneru uspjeli smo to nadoknaditi i u sve tri discipline otplivao sam najbolja vremena u karijeri. Da nije bilo bolesti mislim da bi na 200 leptir izborio finale, a na 100 leptir polufinale. No što je tu je. Nema žaljenja idemo dalje - govori nam Vili Sivec koji nam je otkrio da školovanje želi nastaviti u Americi.

Uz Janu su u Rimu bili i otac Marko, majka Irena i brat Petar, također vrsni plivač.

-Ova nedjelja bio nam je najsretniji dan u životu. Nemam riječi. Znali smo da je dobra, ali da će osvojiti medalju na 50 slobodno to nismo očekivali. Ponosni smo do neba. Malo smo se šokirali kad zbog samoizolacije nije mogla nastupiti na 50 delfin, ali nekako smo to zajedno pregrmili. Jana je bila nevjerojatno opuštena, mahnula nam je, pomolila se i odradila je odličnu utrku. Sad već ozbiljno gledamo prema Parizu gdje će se 2024. održati Olimpijske igre. Svi puno se zajedno odričemo, svaki dan se trenira, oko pet pola šest sjedamo u auto, a kući se s treninga vraćamo u 10,30 sati. No nije nam teško, pogotovo kad vidimo da Jana i Petar uživaju u plivanju - riječi su Marka Pavalića, oca Jane i Petra Pavalića.