Često grlite svog psa? Evo zašto ne biste trebali

Foto: Pexels

Grljenje se čini kao jedan od najprirodnijih načina iskazivanja ljubavi, no za pse to iskustvo možda nema isto značenje. Joanne Hinds, trenerica pasa i certificirana bihevioristica za životinje, upozorava da ono što ljudi doživljavaju kao utjehu, psima ponekad može predstavljati pritisak ili ograničenje, pogotovo ako se ne mogu lako odmaknuti. Zagrljaj je ljudski način pokazivanja ljubavi, ali za pse to nije prirodna ni ugodna interakcija, piše Newsweek.

Zašto neki psi ne vole zagrljaje?
"Neki psi nauče tolerirati zagrljaje jer vjeruju svom vlasniku, ali tolerancija nije isto što i uživanje", izjavila je Hinds. Upozorenje dolazi u trenutku kada mnogi vlasnici kućnih ljubimaca ostaju nesvjesni da ponašanja koja tumače kao smirenost zapravo mogu biti znakovi nelagode. Problem je u tome što zagrljaj ograničava sposobnost psa da u tom trenutku donosi odluke. Stvara pritisak oko tijela i može spriječiti psa da se odmakne ako to želi.

Dok neki samouvjereni psi mogu tolerirati ili čak uživati u bliskom kontaktu, drugima to može biti previše, ovisno o njihovom zdravlju, dobi, naravi i prošlim iskustvima.

"Psi iz skloništa ili oni s ograničenom ranom socijalizacijom mogu biti osjetljiviji na bliski kontakt jer nisu naučili da je on siguran i predvidljiv", pojasnila je.

Dodala je da se stariji psi ili oni sa zdravstvenim problemima također mogu mučiti sa zagrljajima jer bol, ukočenost ili nelagoda mogu učiniti pritisak neugodnim, čak i ako su ga prije tolerirali.

Znakovi da je vašem psu neugodno
Prvi znak na koji vlasnici trebaju obratiti pozornost kako bi utvrdili je li psu neugodno jest mirnoća i ukočenost. Hinds upozorava da, čak i ako pas ostane blizu tijekom interakcije, to ne znači da uživa.

Psi često toleriraju situacije, ostajući mirni dok interakcija ne završi. Taj nedostatak otpora nikada se ne bi trebao smatrati jamstvom da se pas osjeća ugodno ili da nikada neće reagirati obrambeno.

Vlasnici bi umjesto toga trebali tražiti druge znakove, uključujući okretanje glave u stranu, oblizivanje, zijevanje, pokazivanje bjeloočnica, uši priljubljene uz glavu, podvučen rep, pokušaj odmicanja, podizanje šape, izbjegavanje kontakta očima ili dahtanje kada nije vruće.

Mnogi psi preferiraju nježnost koja im daje izbor, što može uključivati sjedenje pored vlasnika, naslanjanje, nježno maženje ili odmor u blizini.

Poseban oprez u obiteljima s djecom
Hinds je rekla da su djeca često članovi obitelji koji će najvjerojatnije čvrsto grliti pse jer iskazuju ljubav na isti način kao prema omiljenoj igrački ili članu obitelji.

Međutim, psi se mogu osjećati zarobljeno ako ih se grli, hvata, penje po njima ili im se sprječava da se odmaknu. I dok pas može pokazati znakove upozorenja prije ugriza ili režanja, djeca često ne znaju protumačiti govor tijela psa.

"Često potičem obitelji da razmišljaju o načinima povezivanja koji nisu isključivo fizički", rekla je. "Djeca mogu izgraditi divne odnose sa psima kroz aktivnosti kao što su čitanje, pomoć u pripremi stimulativnih igara, nadzirana igra i jednostavne igre poput skrivača."

Roditelji bi trebali naučiti svoju djecu da nikada ne tjeraju psa u kut niti da mu prilaze dok spava, odmara se ili jede, te poticati nježne dodire jednom rukom po ramenu ili prsima.

Nikada ne kažnjavajte režanje
Ako pas reži dok ga se grli, Hinds kaže da vlasnici trebaju prekinuti interakciju, a ne kažnjavati takvo ponašanje. "Režanje je komunikacija", rekla je. "Pas vam time poručuje da mu je neugodno i da se situacija mora promijeniti."

Kažnjavanjem psećeg režanja, oni bi u budućnosti mogli prestati davati to upozorenje, čineći interakcije manje sigurnima jer sada imaju manje načina da kažu da im je neugodno ili da pate.

Bolji načini iskazivanja ljubavi
Hinds preporučuje da se psima dopusti da sami biraju kako će komunicirati, umjesto da se forsira fizički kontakt. Alternativni načini iskazivanja ljubavi uključuju dopuštanje psu da vam priđe, nježno maženje područja koja im gode, sjedenje blizu njih, zajedničku igru i trening te pružanje sigurnog prostora gdje se mogu povući bez ometanja.

Također preporučuje korištenje jednostavnog "pravila tri sekunde". Vlasnici mogu nježno maziti svog psa oko tri sekunde prije nego što naprave pauzu. Ako se pas nasloni, gurne vas za još pažnje ili ostane opušten, vjerojatno želi da se interakcija nastavi. Ako se odmakne, oblizne ili se isključi, to je znak da bi radije imao prostora.

"To je jednostavan način da psu date mogućnost izbora", rekla je Hinds. "Privrženost bi trebala biti dvosmjerna komunikacija, a ne nešto što im namećemo neovisno o tome kako se osjećaju."

Poštivanje granica jača vezu
Za obitelji, kaže Hinds, razumijevanje govora tijela pasa može pomoći u sprječavanju stresnih interakcija i izgradnji povjerenja. "Ideja da bi psi trebali uživati u zagrljajima samo zato što nas vole jedna je od najvećih zabluda o iskazivanju privrženosti", rekla je.

Osim toga, Hinds vjeruje da su društveni mediji i oglašavanje odigrali ulogu u stvaranju pretpostavke da psi vole zagrljaje. Iako je sadržaj koji većina ljudi vidi simpatičan, često je vrlo kratak i ne bilježi suptilne signale govora tijela.

"Ono što je važno jest ima li pas izbor", zaključila je. "Ako se može odmaknuti, ako se njegovi signali poštuju i ako se nježnost iskazuje na način u kojem uživa, odnos postaje sigurniji i temeljen na povjerenju."