Žvakanjem se troše kalorije. Evo koliko kalorija ima žvakaća guma i tko ju je izmislio
Foto: Ilustracija/Pexels
Iako se danas doima kao posve uobičajen proizvod, dostupan gotovo na svakom koraku i često korišten bez previše razmišljanja, žvakaća guma ima mnogo zanimljiviju pozadinu nego što se na prvi pogled čini.
Njezina povijest seže tisućama godina unatrag, a uz kulturni i tehnološki razvoj mijenjala se i njezina namjena. Osim podrijetla, zanimanje sve češće izazivaju i njezina prehrambena svojstva – posebice pitanje koliko kalorija zapravo sadrži te ima li učinak na apetit i svakodnevne prehrambene navike, piše Popular Science.
Kalorije u malom pakiranju
Kada je riječ o kalorijama, ključna razlika leži u tome je li žvakaća guma sa šećerom ili bez. Jedan komad žvakaće gume bez šećera obično sadrži između dvije i pet kalorija, koje uglavnom potječu od šećernih alkohola poput sorbitola. S druge strane, verzije sa šećerom mogu imati i do 11 kalorija po komadu.
Kalorijska vrijednost žvakaće gume naizgled je zanemariva, no redovita konzumacija može dovesti do značajnijeg unosa. Dva komada žvakaće gume sa šećerom dnevno znače i do 6700 dodatnih kalorija godišnje. Istovremeno, sam proces žvakanja troši energiju – tijekom jednog sata žvakanja tijelo može potrošiti oko 11 kalorija. Kod žvakaćih guma bez šećera, potrošnja kalorija može čak biti veća od unosa.
Povijest žvakaće gume
Žvakanje nije samo moderna navika, već ima duboke korijene u povijesti. Arheolozi su u Finskoj otkrili komad smole breze star oko 6000 godina, s tragovima ljudskih zubi, što se smatra najstarijim dokazom o prakticiranju žvakanja. U drevnim civilizacijama korištene su različite prirodne tvari za ovu namjenu. Stari Grci su žvakali mastiku, smolu drveta tršlje, dok su Maje i Asteci koristili čiklu, mliječni sok s drveta sapodile, kako bi održali čistoću zuba i osvježili dah.
Birajte ove vrste u trgovini
Razvoj moderne žvakaće gume započeo je u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi komercijalni proizvod bio je "State of Maine Pure Spruce Gum", koji je 1848. godine počeo prodavati John B. Curtis. Inspiraciju za svoj proizvod pronašao je u tradiciji sjevernoameričkih Indijanaca, koji su žvakali smolu smreke.
Ipak, ključna figura u povijesti žvakaće gume je izumitelj Thomas Adams. Njegova priča počinje neobičnim susretom s prognanim meksičkim predsjednikom Antoniom Lópezom de Santa Annom koji je predstavio čiklu (eng. chicle), nadajući se da će je uspjeti iskoristiti kao jeftinu zamjenu za gumu. Nakon niza neuspjelih eksperimenata, Adamsu je sinula druga ideja.
Shvatio je da bi se čikla mogla žvakati. Godine 1871. patentirao je stroj za proizvodnju i na tržište izbacio "Adams New York Chewing Gum". Kasnije je dodao okuse, poput sladića u popularnoj "Black Jack" žvakaćoj gumi, a njegov "Tutti-Frutti" postao je prvi proizvod te vrste koji se prodavao u automatima na postajama podzemne željeznice.
'Zadovoljava ove ključne faktore'
Prava žvakaća guma za puhanje balona pojavila se tek 1928. godine, a izumio ju je Walter Diemer, računovođa u tvrtki Fleer Chewing Gum Company. Njegova žvakaća guma, pod imenom "Dubble Bubble", bila je manje ljepljiva i rastezljivija od prethodnih verzija. Karakterističnu ružičastu boju dobila je jer je to bio jedini pigment koji je Diemer imao pri ruci u tom trenutku.
Popularnost žvakaće gume dodatno su potaknuli marketinški stručnjaci poput Williama Wrigleyja Jr., ali i svjetski ratovi. Američki vojnici su koristili žvakaće gume kako bi smanjili stres i održali oralnu higijenu, čime su ih učinili poznatima diljem svijeta, prenosi Net.hr.
