Za povijest Zagorja: Jesejanšice u 50 godina odigrale 800 izvedbi svojih predstava
Kao što smo spomenuli u jednom od uvodnih tekstova ovog serijala, vjerujemo da ne postoji nitko u Hrvatskom zagorju tko nije čuo za „Žensko kazalište” iz Jesenja, odnosno, amatersku glumačku skupinu koja će iduće godine obilježiti čak pola stoljeća aktivnog rada, tijekom kojih je zabilježila preko 800 izvedbi svojih originalnih amaterskih kazališnih predstava u zemlji i inozemstvu.
Povijest amaterskog kulturno-umjetničkog društva „Žensko kazalište“ Gornje Jesenje seže u davnu 1974. godinu kada se rodila ideja o osnivanju društva koje bi okupljalo mještane i koji bi kroz djelovanje čuvali tradiciju i običaje svog kraja.
No, zašto baš „Žensko“ kazalište? Naime, u samim počecima društvo su osmislile, izgradile i činile samo žene, one su se mnogo puta u predstavama prerušile u muškarce kako bi predstava bila potpuna. Vrlo brzo nakon osnutka, Jesejanšice su počele nizati nastupe i izazivati ovacije publike, ali i nagrade i priznanja za svoj rad, dok je muški dio populacije sve to promatrao sa strane, ali sa sve više zanimanja te im se na kraju nekolicina pridružila u radu, tako da danas „Žensko kazalište” ima i muških članova.
Da bismo bolje shvatili važnost čitave priče, valja podsjetiti da prije pola stoljeća, kad je Kazalište osnovano, ženama baš i nije bilo lako, pogotovo kad je u pitanju ravnopravnost spolova, no ipak su Jesejanjski muži počeli uviđati važnost onog čime su se njihove žene počele baviti. Kasnije su s ponosom govorili: „one su naše“!
Tim više što su njihove aktivnosti izazvale i velik interes javnosti pa je tako priča o ženama iz jednog malog zagorskih sela došla i do nacionalne televizije, točnije, tadašnje televizije Zagreb i legendarni Branko Lentić napravio je reportažu o popularnim „Jesejanjšicama“, kako ih mnogi od milja zovu.
Kasnije se priča o njihovom dramskom amaterizmu sve više i više razvijala, pa su tako nastupale u Beogradu na Eurokazu, osvojile četiri Zlatne maske, a potom su nastupale i u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, kao i diljem bivše, ali i sadašnje države.
Dobitnice su brojnih priznanja, plaketa i nagrada a sve to zahvaljujući članovima društva, a posebno su nagrađene idejne začetnice AKUD-a, Anica Fotak-Malogorski, Kata Šaško i Milka Maligec-Štos. Upravo su one te koje su postavile čvrste temelje društva i uopće kulturnog života Jesenja do danas, stoga i današnja generacija AKUD-a „Žensko kazalište”, kako su nam rekle, upravo njima zahvaljuju na ovome što imaju i nastoje držati ritam, bez obzira koliko su, ističu, okruženi sa svim suvremenim i koliko je ponekad teško baviti se tradicijom i starinom u današnje vrijeme.
Inače, tekstove za predstave koje izvode pisala je Anica Fotak-Malogorski a izvode se na autohtonom jesejanjskom dijalektu, surađivali su i sa Šteficom Fanjek. Za svoje su izvedbe tih istih predstava dobivali nagrade, glumci amateri Karmela Habjanec, Gordana Maligec, Sandra Kovačec, Petra Klasić, Silvija Bartol, Stjepan Herceg...
Mada, glumačka družina čvrsto drži stav da je lijepo primiti nagradu za svoj rad, njima je ipak, kažu, najveća nagrada puna dvorana, pljesak i smijeh zadovoljne publike. Danas se tekstovi za predstave malo prilagode, za to je zadužena Gordana Maligec, dugogodišnja članica, jedna od najnagrađivanijih glumica AKUD-a, ujedno i režiserka brojnih predstava. Za scenografiju se pobrinu sami, svako da svoj obol u izradi kao i za kostimografiju koja je potpuno autentična. Predstave se izvode uz vokalno-instrumentalnu pratnju, svojevrsni kaj-cabare. Glazbeni dio vode Danijela Draganić i Dragutin Košanski, koji osim u predstavama nastupaju i na Festivalima te Međunarodnim manifestacijama etno sadržaja.
Jedna od zanimljivosti je da članice „Ženskog kazališta” posjeduju i narodne nošnje od domaćeg kukuruznog platna, koje su ručno našivene i „nafaldane”. Nošnje su stare preko pola stoljeća i sada već, bez sumnje, imaju muzejsku vrijednost.
Još jedan podatak vrijedan spomena je i činjenica da su neke članice AKUD-a sada već četvrta generacija pojedine obitelji koja djeluje u društvu i da je većina članova polivalentna, što ovu veselu ekipu čini uistinu posebnom.
Do sada su izveli na desetke predstava, što kraćih, što cjelovečernjih, od kojih bismo izdvojili predstavu „Ramzo i Ančica“, u kojoj osim radnje prikazuju i stari običaj „čehanja“ perja. Osim toga oživjeli su i stari običaj trgatve kuruze i beljatve kao i žetelačke običaje, koji su prikazani u snimljenom TV spotu za pjesmu „Poglej Marijo“, kao i za staru korizmenu pjesmu „Tužni glasi“ za koju je također snimljen TV spot.
Od osnutka do danas društvo broji preko 800 nastupa u zemlji i svijetu, a kroz AKUD je prodefiliralo preko 600 članova. Danas broje 28. članova i ponose se pomlatkom kojeg imaju i to vrlo kvalitetnim kadrom, koji je svojevrsna garancija da budućnost dramskog amaterizma u Jesenju, pa tako i u Hrvatskom zagorju, nije upitna.
Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.