Treba li prati grah iz konzerve i što se nalazi u tekućini u kojoj pluta? Evo što kaže stručnjak

Konzervirani grah jedan je od onih proizvoda koji spašavaju ručak kada za kuhanje nema dovoljno vremena. Pristupačan je, jednostavno ga je čuvati, brzo se priprema i može se koristiti u brojnim jelima, od salata i salse do variva, umaka i jela iz pećnice.

No, postoji jedna dilema koja se gotovo uvijek pojavi čim otvorimo konzervu: treba li grah prije upotrebe isprati ili ga je bolje dodati jelu zajedno s tekućinom?

Odgovor nije toliko jednostavan koliko se možda čini. Naime, tekućina u kojoj se grah nalazi nije otpad niti nešto što je potrebno automatski baciti. Ovisno o receptu, može imati i svoju korisnu ulogu.

Što se zapravo nalazi u tekućini iz konzerve?

Kat Kavner Wolf iz tvrtke Heyday Canning Co. objašnjava da je sam proces konzerviranja prilično jednostavan. Suhi grah i voda stavljaju se u limenku, koja se zatvara, a sadržaj se potom zagrijava pod tlakom na visokoj temperaturi sve dok grah ne omekša.

Takav način konzerviranja temelji se na toplinskoj obradi i ne zahtijeva nužno dodavanje konzervansa ili umjetnih sastojaka.

Tekućina koja nakon toga ostaje u limenci zapravo je mješavina vode, škroba i soli. Upravo zbog škroba ona često izgleda mutno i ima nešto gušću teksturu, što neke potrošače može navesti na pomisao da je riječ o nečemu što treba obavezno odstraniti. Međutim, to nije slučaj.

Tekućina u kojoj se nalazi konzervirani grah jestiva je i sigurna za konzumaciju. Stoga ne postoji zdravstvena obveza da se grah prije jela mora isprati.

Ipak, ispiranje u nekim situacijama ima smisla, a odluka prvenstveno ovisi o tome što pripremate.

Ako je riječ o jelu u kojem vam dodatna tekućina nije potrebna, ispiranje može biti čak i poželjno.

Kod salate, salse i nachosa bolje ga je isprati

Ako konzervirani grah dodajete u salatu, salsu ili jelo iz pećnice, poput nachosa, najčešće nema potrebe da sa sobom unesete i tekućinu iz konzerve.

U takvim je receptima praktičnije grah najprije ocijediti i kratko isprati. Na taj se način uklanja višak tekućine, pa zrna ostaju prikladnija za jelo u kojem nije poželjna dodatna vlaga.

Postoji i još jedan važan razlog zbog kojeg neki ljudi odlučuju isprati konzervirani grah – unos soli.

Ako na konzervi ne piše da proizvod ima smanjeni udio natrija ili da je bez dodane soli, tijekom proizvodnje se sol često dodaje u tekućinu.

Zbog toga ispiranje može biti korisno osobama koje žele kontrolirati količinu natrija u prehrani. Iako se ispiranjem ne uklanja sva sol, može se odstraniti dio soli koja se nalazi u tekućini oko zrna. Sam postupak vrlo je jednostavan.

Grah je dovoljno istresti u cjedilo i pustiti da se tekućina ocijedi. Nakon toga zrna treba kratko isprati pod mlazom hladne vode, lagano ih protresiti kako bi se uklonio višak vode i zatim ih možete odmah upotrijebiti u receptu.

Postoje, međutim, jela u kojima bi bilo šteta automatski baciti sadržaj iz konzerve.

Budući da tekućina sadrži škrob, može pridonijeti gustoći i teksturi određenih jela. To je osobito korisno kod variva i umaka, gdje dodatna tekućina može pomoći da se postigne gušća i povezanija struktura.

U takvim slučajevima nema potrebe da grah ispirete. Možete ga zajedno s tekućinom dodati u lonac i iskoristiti svojstva škrobne smjese koja se nalazi u konzervi.

Dakle, trebate li ispirati konzervirani grah?

Ne postoji jedno pravilo koje vrijedi za svako jelo. Ako pripremate salatu, salsu ili nachose, ocjeđivanje i kratko ispiranje uglavnom su praktičniji jer vam dodatna tekućina nije potrebna. Ispiranje također može biti korisno ako želite smanjiti količinu natrija koju unosite iz konzerviranog proizvoda.

S druge strane, kod variva i umaka tekućina iz konzerve može biti koristan sastojak jer škrob iz nje može pridonijeti gustoći i teksturi jela.

Zato sljedeći put kada otvorite konzervu graha ne morate automatski izliti njezin sadržaj u sudoper. Ako vam treba suši i manje slan grah, isperite ga. Ako vam treba dodatna gustoća i tekstura, tekućinu možete ostaviti.

Na kraju, izbor je prvenstveno stvar recepta i osobnih preferencija, a ne pitanje toga je li tekućina iz konzerve sama po sebi sigurna za jelo, prenosi klik.hr.