Stari recept zagorskih baka: 'Čisti crijeva kao usisavač'

Foto: Ilustracija Pexels

Kad god bi netko u kući rekao da ga „žulja trbuh“ ili da je „zastalo“, bake su znale što treba — nije im trebao ni Google, ni duga lista savjeta. Posezale bi za onim što su imale: biljem iz vrta, jabučnim octom iz podruma, suhim šljivama sa tavana ili lanom koji bi čuvale u malim limenkama.

I dok se takvi recepti nalaze u gotovo svakom hrvatskom kraju, Hrvatsko zagorje posebno je poznato po svojoj tradiciji prirodnih pripravaka. Zagorske bake nisu bile samo majstorice u kuhinji — bile su i prave male enciklopedije narodne medicine.

Zagorska „žličica za pokret“: lan i domaći jogurt

U Zagorju je lan bio gotovo standard u kući. Bake su mljele lanene sjemenke u malim drvenim mužarima i dodavale ih u domaći jogurt ili kiselo mlijeko.

Ta se kombinacija smatrala najnježnijim načinom da se „stvari pokrenu“, pogotovo nakon malo teže zagorske hrane (a znamo da kuglof, štrukli i pečenice ne ostavljaju puno prostora lakim obrocima).

Ovaj recept bio je toliko normalan da su ga mnogi zvali jednostavno — „žličica za pokret“.

Čaj od listova šljive – zagorski klasik

Dok se u Dalmaciji, Primorju ili Konavlima koristila smokva, u Zagorju su najčešće posezali za nečim što raste gotovo iza svake kuće — šljiva. Osim rakije, ovaj plod i njegov list imali su posebno mjesto u narodnoj medicini.

Listovi šljive kuhali su se u vodi, lagano procijedili, pa se čaj pio topao i blag. Smatralo se da „čisti“, ali i da smiruje želučane tegobe, pogotovo nakon obilnih obroka.

Zagorski jabučni ocat – mala bočica zdravlja

Ako je išta simbol zagorskog dvorišta, to je jabuka. A s njom – i domaći jabučni ocat, koji se čuvao u velikim staklenkama u špajzi, s komadićima jabuke još plutajući unutra.

Bake su znale: jedna žlica octa u toploj vodi, pa još žličica meda — „za ravnotežu“ — i probava kreće raditi kao sat.

Nije to bila nikakva drama, nego obična svakodnevna praksa. U Primorju su isti trik radili s medom od kadulje, u Slavoniji s bagremovim, ali zagorski domaći med imao je svoju posebnu aromu.

Suhe šljive – „zimski lijek“ cijelog Hrvatskog zagorja

Kad bi došla zima, a probava postala malo lijenija, rješenje je bilo jednostavno: suhe šljive namočene preko noći.

U Zagorju se ovaj običaj održao generacijama — šljive bi se sušile uz laganu vatru, čuvale u platnenim vrećicama, a kad bi trebalo „očistiti crijeva kao usisavač“, jednostavno bi se potopile u vodi i pojele ujutro natašte.

Taj je recept rasprostranjen i u Međimurju, Podravini i Slavoniji, ali u Zagorju je bio gotovo svakodnevna navika.

Primorje i Dalmacija: smokva, maslinovo ulje i topla voda

U drugim krajevima Hrvatske koristili su nešto drukčije sastojke.
U Primorju i Dalmaciji poznata je kombinacija:
– žlica maslinova ulja
– topla voda
– komadić svježe smokve ili list smokve u čaju

Ta je mješavina bila „jutarnji starter“ za probavu.

Lika i Gorski kotar: kiselina i sirutka

U hladnijim krajevima, kao što su Lika i Gorski kotar, koristili su sirutku, „kiselinu“ (tekućinu od kiselog kupusa), te biljne čajeve od komorača, šipka i bazge. Posebno su cijenili kupus i njegov sok — prirodni probavni tonik koji i danas mnogi koriste.

Treba li nam uopće čišćenje crijeva?

Naravno, današnja stručna preporuka kaže da je najbolji „detoks“ onaj koji tijelo samo obavlja — uz dovoljno vode, vlakana, kretanja i kvalitetne hrane.

Ali ono što je zanimljivo jest da su naše bake, bez nutricionista i znanstvenih studija, instinktivno koristile baš one namirnice koje i moderna prehrana smatra korisnima: vlakna, fermentirane proizvode, suho voće i prirodne enzime iz voća.

Zagorska mudrost: jednostavno, domaće i provjereno

Najljepše u cijeloj priči? To da ništa od toga nije bilo „detoks“ kako ga danas poznajemo. Nije se radilo zbog trendova, nego zbog toga da se čovjek osjeća dobro.

Zagorske bake nisu govorile o toksinima, metabolizmu ili mikrobiomu. One bi jednostavno rekle:
„Pojedi malo šljiva.“
„Popij jogurt s lanom.“
„Daj si žlicu octa s medom.“

I često — imale su pravo.