Odvratna američka navika došla kod nas, Hrvati ogorčeni: 'Ne želim da to zaživi'

U SAD-u se davanje napojnica gotovo podrazumijeva – od kave na brzinu do večere u restoranu, napojnica je dio kulture. Gosti restorana, barova, hotela, salona, pa čak i korisnici usluga poput prijevoza, dostave i parkiranja gotovo uvijek ostavljaju 15 do 20 posto dodatka na račun. No, sve više Amerikanaca osjeća tzv. “umor od napojnica”, piše Best Life.

Prema istraživanju Pew Research Centra iz 2023., čak 72 posto odraslih smatra da se napojnica očekuje u previše situacija, dok 41 posto ispitanika uopće nije sigurno kada i koliko bi trebalo ostaviti. Unatoč općem očekivanju da se za dobru uslugu treba zahvaliti novčano, stručnjaci za bonton ističu niz situacija u kojima ostavljanje napojnice nije nužno, pa čak ni poželjno.

Napojnice tako ne treba davati stjuardesama i kabinskom osoblju. Naime, iako posao stjuardesa uključuje posluživanje pića i hrane, njihova ključna uloga je osiguravanje sigurnosti putnika – što ih čini više prvim reagirateljima nego uslužnim osobljem, kaže Kristi Spencer, stručnjakinja za poslovni bonton. Zahvala i pristojno ponašanje najbolji su način iskazivanja poštovanja, a mnoge zrakoplovne kompanije čak zabranjuju primanje novca.

Nije potrebno dodatno nagrađivati električare
Prema bontonu, nije potrebno dodatno nagrađivati električare, vodoinstalatere ili servisere – jer su već plaćeni po satu ili kroz račun za uslugu, pojašnjava Lisa Mirza Grotts, stručnjakinja za etiketu. U nekim tvrtkama napojnice su čak izričito zabranjene. Umjesto gotovine, dovoljno je ponuditi čašu vode, grickalice ili jednostavnu riječ zahvale.

Ako naručujete u lancu brze hrane, drive-thruu ili na pultu trgovine – napojnica nije obavezna, a često nije ni očekivana. Radnici na tim pozicijama primaju redovnu plaću, a usluga je ukalkulirana u cijenu. Isto vrijedi za kupovinu pića, grickalica ili drugih proizvoda na kiosku ili blagajni – ako se na ekranu pojavi opcija napojnice, to je samo sugestija, a ne obveza.

U SAD-u je sve više samoposlužnih blagajni koje traže napojnicu. No stručnjaci kažu kako nema apsolutno nikakve potrebe da nagradite stroj, pogotovo kad ste sami skenirali i zapakirali proizvode. Ako vas sustav traži dodatnu uplatu, slobodno se obratite djelatniku za pomoć.

Prelazi se profesionalna granica
Zdravstveni i financijski savjeti mogu biti neprocjenjivi, ali napojnica nije prikladna za profesionalce poput liječnika, odvjetnika ili poreznih savjetnika, ističe Spencer. “Time se prelazi profesionalna granica.” Umjesto gotovine, prikladnija je čestitka, pozitivna recenzija ili preporuka drugima.

Iako je u američkim restoranima 20 posto uobičajeni iznos za dobru uslugu, neki ugostiteljski objekti, osobito oni s unaprijed određenim jelovnikom (prix fixe) ili unaprijed plaćenim uslugama, već automatski uključuju napojnicu u cijenu. U takvim slučajevima dodatna napojnica nije potrebna. Oznaku “gratuity included” obično ćete pronaći na računu, jelovniku ili web-stranici restorana.

Iako je u SAD-u napojnica gotovo obavezna, to nije slučaj u svim zemljama. Ponekad je davanje napojnice neprimjereno, pa i zbunjujuće. Grotts savjetuje da se prije putovanja dobro informirate o lokalnim običajima – jer se očekivanja u vezi napojnica drastično razlikuju od države do države.

Novi model fiskalizacije
Što se tiče naše zemlje i kod nas se puno toga promijenilo kad je riječ o napojnicama. Od 1. siječnja ove godine u Hrvatskoj se napojnice zahvaljujući novom modelu fiskalizacije mogu ostaviti i karticom, ne samo u gotovini. Država je propisala neoporezivi godišnji iznos napojnica od 3360 eura po osobi dok se sve napojnice iznad tog iznosa oporezuju stopi poreza na dohodak. Sudeći po brojkama, konobari i konobarice u Hrvatskoj mogu očekivati na znatan prihod samo od napojnica. Vrijedi to i za druge uslužne djelatnosti u kojima je klijentima neugodno otići bez da su ostavili nešto. O temi napojnica povela se rasprava na hrvatskom Redditu na temi “Ostavljate li napojnice, ako da koliko”.

“Od kada znam ostavljam napojnice, klasika je prije bilo zaokružiti na 1-2 kunu, ako je u pitanju večera 5-10 kuna. Kako su došli euri i kako sam počeo bolje zarađivati, redovno sam dostavi ostavljao jedan euro i više.

U zadnje vrijeme sam imao nekoliko neugodnih iskustava kada sam i davao napojnice, pa iskreno pokušavam prestati osim ako usluga stvarno nije top. Tek sada shvaćam koliko sam zapravo kondicioniran da dajem napojnice, jer ja osjećam ogromnu nelagodu kada ne dam. Onda si pak malo razmislim, kada ja svojim klijentima dam račun, nije im niti na kraj pameti dati isto više od toga,” napisao je jedan Hrvat na Redditu.

Napojnice nisu navika
Odgovori koji su uslijedili su pokazali da Hrvatima napojnice nisu još navika, a većina je rekla da im se ne sviđa da taj američki običaj dolazi u Hrvatsku, jer poslodavci zbog napojnica često počnu davati manje plaće radnicima.

“Najčešće ostavljam napojnice kad provedem duže vrijeme u kafiću ili kad je usluga odlična (npr. konobar svako malo prazni pepeljaru, brzo donosi rundu, uzima smeće, poput vrećice iz pekare, prije nego što imam priliku baciti je sam). Naravno, to je najčešće u kafićima koje redovito posjećujem. Ako jednom usput stanem u neki slučajni kafić koji više nikada neću vidjeti, nemam potrebu ostavljati napojnicu osim ako je baš sve bilo izvanredno.

Samo se nadam da to neće prerasti u američku praksu, gdje poslodavci zakidaju zaposlenike na plaći, očekujući da napojnice nadoknade razliku do minimalca.”

‘Ne pada mi na pamet ostavljati novac’
Kad su došli euri, svi su počeli precjenjivati svoj rad, pa mi više ne pada na pamet ostavljati novce. Ako je konobar stvarno dobar ili je u pitanju neki fensi restoran, u redu, ali to je to.”

“Uglavnom ne dajem napojnice, jer ne želim da se uspostavi američka praksa zakidanja uslužnih djelatnika kompenziranjem kroz napojnice. No u praksi, često “zaokružim” – i to najčešće onima koji to ne očekuju.”

“Napojnicu dajem samo ako nekoga “pretjerano” gnjavim, npr. ako ga dozovem 2–3 puta sa zahtjevima, a on pristojno reagira i donese što sam tražio. Ako dođem, naručim jelo i sok, pojedem i odem, ne ostavljam ništa. Zašto bih ostavio nešto nekome ako radi svoj posao, za koji je plaćen dovoljno da još uvijek radi tamo.”

“Zaokružujem na gore skoro uvijek, osim ako je osoba baš bezobrazna ili nesposobna. Ovo drugo mi nije problem ako je netko nov. Onda dam još i više za poticaj. Primjer: Frizer koji je tek počeo šišao me duplo duže nego inače i stalno se ispričavao zbog toga. Na kraju me odlično ošišao, pa sam mu ostavio 5 eura.”