Nekog ne možete podnijeti iako vam nije učinio ništa loše? Znanost ima objašnjenje

Foto: Pexels

Upoznali ste nekoga prvi put. Bio je pristojan, nije rekao ništa uvredljivo, čak vam je pokušao pomoći. Ipak, nešto vam ne da mira. Jednostavno vam „ne sjeda“. Ne možete objasniti zašto, ali osjećate odbojnost prema osobi koja vam, objektivno gledano, nije učinila ništa loše. Ako vam se to ikada dogodilo, niste jedini. Nekog ne možete podnijeti iako vam nije učinio ništa loše? Znanost doista ima nekoliko mogućih objašnjenja za taj osjećaj.

Psiholozi ističu da prvi dojam nastaje nevjerojatno brzo. Naš mozak u nekoliko sekundi obrađuje velik broj informacija – izraz lica, ton glasa, način kretanja, držanje tijela i mnoge druge sitne detalje kojih često nismo ni svjesni. Upravo zato ponekad razvijemo snažan osjećaj sviđanja ili nesviđanja prije nego što osobu uopće upoznamo.

Mozak stalno uspoređuje ljude s onima koje već poznaje

Jedno od najčešćih objašnjenja krije se u načinu na koji naš mozak pohranjuje iskustva.

Ako vas netko izgledom, načinom govora ili ponašanjem podsjeti na osobu s kojom ste u prošlosti imali loše iskustvo, mozak može automatski uključiti osjećaj opreza. To se ne događa zato što je nova osoba učinila nešto pogrešno, nego zato što mozak pokušava prepoznati obrasce i zaštititi vas od mogućeg ponavljanja neugodnog iskustva.

Najčešće toga uopće nismo svjesni.

Prvi dojam može biti snažan, ali nije uvijek točan

Ljudi često vjeruju da mogu „pročitati“ osobu čim je upoznaju. Iako prvi dojam može biti koristan u nekim situacijama, istraživanja pokazuju da nije nepogrešiv.

Na našu procjenu mogu utjecati umor, stres, raspoloženje ili čak potpuno nevažni detalji poput izraza lica koji nas podsjeća na nekoga drugoga. Zato nije neobično da s vremenom promijenimo mišljenje o osobi koja nam je u početku bila izrazito nesimpatična.

Ponekad nas kod drugih smeta ono što prepoznajemo kod sebe

Psiholozi već dugo raspravljaju o pojavi koju često nazivamo projekcijom.

Pojednostavljeno rečeno, ponekad nas kod drugih posebno iritiraju osobine koje i sami imamo ili ih pokušavamo potisnuti. To ne znači da je svaki osjećaj odbojnosti posljedica projekcije, ali može biti jedan od razloga zbog kojih nas određeno ponašanje toliko snažno pogađa.

Primjerice, osoba koja jako cijeni točnost može burno reagirati na kašnjenje drugih. S druge strane, nekoga može posebno živcirati pretjerana samouvjerenost upravo zato što se i sam povremeno bori s potrebom da ostavi dobar dojam.

Neverbalni signali govore više nego što mislimo

Velik dio komunikacije odvija se bez riječi.

Izrazi lica, kontakt očima, udaljenost među ljudima, držanje tijela i način govora mogu ostaviti snažan dojam već tijekom prvih nekoliko trenutaka susreta. Mozak takve informacije obrađuje gotovo automatski i na temelju njih stvara početni osjećaj povjerenja ili opreza.

To ne znači da je taj osjećaj uvijek ispravan, ali objašnjava zašto ponekad imamo vrlo snažnu reakciju bez očitog razloga.

Vrijedi li uvijek vjerovati prvom dojmu?

Ne nužno.

Stručnjaci smatraju da je dobro poslušati vlastitu intuiciju, osobito ako postoje konkretni razlozi za oprez. Međutim, kada osoba nije učinila ništa loše, korisno je ostaviti mogućnost da je prvi dojam bio pogrešan.

Mnogi ljudi kasnije postanu dobri prijatelji ili odlični kolege upravo s osobama koje im na početku nisu bile osobito simpatične.

Što učiniti kada vam netko jednostavno „ne sjedne“?

Ako osjećate odbojnost prema nekome tko vam nije učinio ništa loše, ne morate se zbog toga osjećati krivima. Taj osjećaj nije neuobičajen i sam po sebi ne govori da ste loša osoba.

Može pomoći da se zapitate:

• podsjeća li me ova osoba na nekoga iz prošlosti?
• postoji li konkretan razlog za moju reakciju ili je riječ samo o prvom dojmu?
• jesam li pod stresom ili loše raspoložen?
• dajem li toj osobi priliku da je bolje upoznam?

Takva pitanja često pomažu odvojiti trenutni osjećaj od stvarnog ponašanja druge osobe.

Naš mozak pokušava pojednostaviti svijet

Ljudi svakodnevno upoznaju velik broj novih osoba, a mozak neprestano donosi brze procjene kako bi lakše obradio sve informacije koje prima. Upravo zato ponekad osjetimo simpatiju ili odbojnost prije nego što imamo dovoljno razloga za takav zaključak.

To ne znači da su naši osjećaji „pogrešni“, ali znači da nisu uvijek potpuna slika stvarnosti. Ponekad je dovoljno dati nekome još jednu priliku i dopustiti da ga upoznamo bez oslanjanja isključivo na prvi dojam. Upravo tada shvatimo da osoba koju u početku nismo mogli podnijeti možda uopće nije bila problem – nego način na koji je naš mozak pokušao razumjeti novu situaciju.