Nakon teške bolesti: Umro je Tomica, ‘dobri duh Zagreba’
Nakon teške bolesti umro je Tomica Novak, omiljeni prodavač časopisa Ulične svjetiljke kojega su poznavali svi koji redovito prolazili centrom Zagreba. Od Tomice se Zagrepčani opraštaju paleći svijeće uz njegovu fotografiju u Jurišićevoj ulici. Tomica, koji je završio kemijsko-prehrambenu školu i imao je 20 godina radnog iskustva, 2011. godine ostao je bez doma i završio na zagrebačkim ulicama. Nakon što je neko vrijeme živio u prihvatilištu, 2012. godine uspio je iznajmiti sobicu, piše Telegram.
-Posljednji put sam vidio Tomicu prije dva ili tri mjeseca. Kao i toliko puta prije toga, stajao je na uglu Jurišićeve i prodavao Ulične svjetiljke. Tko često prolazi tom ulicom, dobro poznaje Tomicu. Otkako se prije desetak godina razbolio, povukao se u sebe. Bio je borac i dobričina. Nije puno govorio o svom životu, ali njegov put nije bio nimalo lak. Na ulici je završio prije 25 godina. Od tada su ga pratile razne životne poteškoće. Sve je to ostavilo traga na njemu. Borio se kako je znao i koliko je mogao, ali neki su tereti jednostavno preteški za jednog čovjeka, započinje priču o pokojnom Tomici Novaku Mile Mrvalj, bivši beskućnik, a danas predsjednik humanitarne udruge Fajter koja pomaže beskućnicima, piše 24sata.
Na početku Jurišićeve, ondje gdje je Tomica godinama prodavao časopis i susretao prolaznike, zapaljene su svijeće uz njegovu fotografiju, lice čovjeka koje je dobro poznato onima koji često prolaze tim putom. Vijest da je Tomica preminuo nakon duge bolesti pogodila je one koji su ga poznavali. Na zagrebačkim ulicama našao se još 2011. godine, a neko je vrijeme živio i u prihvatilištu. No nije se predavao, ističe Mile. Godinu dana kasnije počeo je prodavati Ulične svjetiljke i uspio iznajmiti sobicu.
- Prije osam godina prodavao je i časopis moje udruge, ali brzo se vratio Uličnim svjetiljkama. Oni su puno veća organizacija koju vode franjevci, pa su Tomici pružali veću sigurnost i više mogućnosti. Bio je dobar čovjek, ali stres ga je pojeo. Pogodila me vijest da je umro jer su nam se tijekom života putevi preklopili. Teško mi je čuti da umiru beskućnici jer znam u kakvim strašnim uvjetima žive. Posljednjih dana takve se vijesti nižu jedna za drugom. Odlaze ljudi koje sam poznavao, ljudi s kojima sam dijelio dio životnog puta, ispričao je Mile.Nakon smrti beskućnika ostaje pitanje kako će biti pokopani i imaju li nekoga tko će im organizirati dostojnu sahranu.
- Ne znam ima li Tomica bližu rodbinu koja bi mogla financirati njegov pokop. Ako nema, troškove preuzima Grad, koji osigurava kremiranje i ukop u zajedničku grobnicu. Kada umre neki beskućnik o kojem skrbi moja udruga, nastojim sudjelovati u prikupljanju donacija kako bi mu se osigurao dostojan pokop. Vjerujem da će i Ulične svjetiljke organizirati akciju prikupljanja donacija kako bi Tomica bio pokopan kako zaslužuje, kaže Mile, piše 24sata.
