Najštetnija vrsta mesa: Hrvati ga tamane kao ludi, a ne znaju što rade svom tijelu

Foto: Zagorje.com/AI

Salama za doručak, hrenovke za brzi ručak, kobasica uz večeru ili nekoliko kriški šunke u sendviču. Prerađeno meso mnogima je gotovo svakodnevni dio prehrane, a upravo je ta skupina namirnica već godinama pod povećalom znanstvenika zbog povezanosti s povećanim rizikom od raka debelog crijeva.

Problem nije u tome što će netko pojesti sendvič sa salamom i odmah se razboljeti. Zabrinutost se odnosi na redovitu konzumaciju prerađenog mesa, osobito kada se ono često nalazi na jelovniku i zamjenjuje druge, nutritivno kvalitetnije namirnice.

Svjetska zdravstvena organizacija, odnosno njezina Međunarodna agencija za istraživanje raka, prerađeno je meso svrstala u skupinu tvari za koje postoje dovoljni dokazi da mogu uzrokovati rak kod ljudi. To je upozorenje koje vrijedi shvatiti ozbiljno, ali i pravilno razumjeti.

Koje se meso smatra prerađenim?

Kada se govori o prerađenom mesu, ne misli se samo na kobasice koje se jedu uz kruh ili na proizvode iz konzerve.

Prerađeno meso obuhvaća meso koje je radi očuvanja ili poboljšanja okusa obrađeno soljenjem, salamurenjem, dimljenjem, fermentacijom ili drugim postupcima.

U tu skupinu spadaju, primjerice:

• salame i hrenovke

• šunka i mnogi mesni naresci

• kobasice

• slanina i drugi suhomesnati proizvodi

• pojedini konzervirani mesni proizvodi.

Dakle, ako svakodnevno jedete sendviče sa salamom, hrenovkama ili drugim prerađenim mesom, riječ je o navici na koju vrijedi obratiti pozornost.

Pritom treba razlikovati prerađeno meso od svježeg mesa. Komad svinjetine ili govedine nije automatski prerađeno meso samo zato što je riječ o crvenom mesu. Te dvije skupine nisu isto i znanstveni dokazi za njih nisu jednaki.

Zašto znanstvenici upozoravaju na ove namirnice?

Najčvršći dokazi odnose se na povezanost konzumacije prerađenog mesa s rakom debelog crijeva i završnog dijela probavnog sustava.

Prema procjeni Međunarodne agencije za istraživanje raka, podaci iz deset istraživanja pokazali su da je svakodnevna konzumacija 50 grama prerađenog mesa povezana s približno 18 posto većim relativnim rizikom od raka debelog crijeva.

Ovdje je važno razumjeti što taj broj znači. Ne znači da će 18 od 100 ljudi koji jedu salamu svakoga dana dobiti rak, niti da će se rak sigurno razviti kod svakoga tko jede prerađeno meso.

Riječ je o povećanju relativnog rizika, a ne o izravnoj prognozi za pojedinca. Apsolutni rizik ovisi i o drugim čimbenicima, uključujući dob, nasljedne čimbenike, ukupnu prehranu i životne navike.

Znači li to da je prerađeno meso jednako opasno kao cigarete?

Ne. Ovo je jedna od najčešćih pogrešnih interpretacija znanstvenih podataka.

Prerađeno meso svrstano je u istu skupinu prema jačini dokaza o kancerogenosti kao, primjerice, duhanski dim. To ne znači da je razina rizika jednaka.

Ta klasifikacija govori o tome koliko su čvrsti dokazi da određeni čimbenik može uzrokovati rak, a ne o tome koliko je opasan u usporedbi s drugim čimbenicima.

Drugim riječima, činjenica da za prerađeno meso postoje uvjerljivi dokazi o kancerogenosti ne znači da će posljedice njegove konzumacije biti iste kao posljedice pušenja.

Treba li zato potpuno izbaciti meso iz prehrane?

Ne mora značiti. Meso može biti vrijedan izvor bjelančevina, željeza, vitamina B12 i drugih hranjivih tvari. Nije svaka vrsta mesa jednaka, a nije jednaka ni učestalost kojom je jedemo.

Najrazumnije je smanjiti učestalost konzumacije prerađenih mesnih proizvoda i dio obroka zamijeniti drugim izvorima bjelančevina.

Umjesto da svaki dan jedete sendvič sa salamom, povremeno odaberite jaja, mahunarke, ribu ili svježe pripremljeno meso. U prehranu uključite više povrća, voća i cjelovitih žitarica.

Europski kodeks protiv raka preporučuje izbjegavanje prerađenog mesa te ograničavanje crvenog mesa, uz prehranu bogatu cjelovitim žitaricama, mahunarkama, povrćem i voćem.

Koliko često je prečesto?

Ne postoji jednostavan odgovor koji bi vrijedio za svaku osobu i svaku namirnicu. Znanstveni podaci pokazuju da se rizik povećava s većom konzumacijom prerađenog mesa, ali ne određuju univerzalnu količinu koja bi jamčila da rizika nema.

Zato je važnije pogledati vlastite navike nego tražiti jednu čarobnu brojku.

Ako se salama, hrenovke, slanina ili kobasice nalaze na vašem stolu gotovo svakoga dana, razumno je smanjiti njihovu učestalost. Ako ih jedete povremeno, nema razloga zaključiti da ste samim time ugrozili svoje zdravlje.

Najvažnija poruka nije da se morate bojati svakog komada mesa, nego da svakodnevna prehrana ne bi trebala počivati na prerađenim mesnim proizvodima. Upravo je učestalost navike ono na što vrijedi obratiti pozornost.