Malo kalorija, a puna vitamina: Ova namirnica jednom dnevno mijenja sve!

Foto: Ilustracija/Pixsell

Od hrskavog svježeg zalogaja, preko salata, pečenja, sataraša, paprikaša, sve do punjenja - ljeto je teško zamisliti bez paprika, povrća koje dolazi u tri glavne boje i mnogo više sorti - rog paprike, paradajz paprike, čili, feferoni... - no svakako se najšire uzgajaju i najviše upotrebljavaju one u tipu babure; osvježavajuće, mesnate, sočne i pune vode. Osim zanimljivih i bogatih okusa, ovo svestrano povrće nudi i brojne zdravstvene prednosti, prenosi Živim.

Bogatstvo u plodu

Za početak možemo reći da paprike imaju nisku kalorijsku vrijednost, na sto grama namirnice samo 20 kalorija, te da sadrže oko 89 posto vode. Od vitamina najbogatije su vitaminom C, a tu su još i vitamini B-skupine, vitamin E i prekursori vitamina A beta karoten i kriptoksantin. Od minerala na prvom je mjestu kalij, slijede fosfor i željezo.

Plod crvene paprike srednje veličine teži oko 165 grama i osigurava čak 170 posto preporučene dnevne doze vitamina C, što papriku čini jednim od najbogatijih prehrambenih izvora ovog esencijalnog nutrijenta koji igra ključnu ulogu u našem imunosnom sustavu. Upravo obilje vitamina C u paprikama (240 miligrama na sto grama, što je četiri do pet puta više nego u bilo kojem citrusnom voću) pomaže ljudskom organizmu u apsorpciji nehemskog željeza, dakle onog iz biljnih izvora, primjerice iz graha, leće, lisnatog povrća, cjelovitih žitarica ili paprika samih (jedna crvena paprika sadrži manje od miligrama željeza, odraslim osobama potrebno je od osam do 18 miligrama na dan).

I protiv starenja

U paprici baburi srednje veličine sadržano je i 14 posto dnevne vrijednosti folata, odnosno vitamina B9, koji je vitalno važan tijekom trudnoće jer osigurava pravilan razvoj ploda. Iz nje se mogu dobiti i 234 mikrograma vitamina A, prilično velika porcija, ako se zna da je preporučeni dnevni unos za odrasle osobe od 700 do 900 mikrograma (za dojilje 1300 mikrograma). Vitamin A posebno je važan za snažan imunosni sustav i održavanje zdravlja kože, a valja istaknuti i njegovu ulogu u održavanju zdravlja očiju. Istraživanja pokazuju i da povećan unos zeaksantina, karotenoida kojim obiluju narančaste i crvene paprike, može pomoći u sprečavanju nastanka makularne degeneracije, bolesti koja pogađa središnji dio mrežnice odgovoran za centralni vid.

Prosječno velika crvena paprika sadrži 346 miligrama kalija, što je oko deset posto preporučene dnevne doze. I babure ostalih boja odličan su izvor ovog minerala, a one ljute, poput paprika serrano ili jalapeño, sadrže i dvostruko više kalija po jedinici težine. Možete li ih pojesti toliko da iz njih dobijete dovoljno kalija, drugo je pitanje, no svakako se treba pobrinuti za njegov dovoljan unos, budući da kalij pomaže u održavanju srčanog zdravlja snižavanjem krvnog tlaka te u borbi protiv nadutosti trbuha smanjenjem zadržavanja vode. Kad smo kod trbuha, recimo i da paprike mogu pogodovati probavi, premda nisu prebogate vlaknima - na njih odlazi oko dva posto njihove težine.

Mnogi sastojci u paprikama svih boja - vitamin C, beta karoten i ostali karotenoidi, poput likopena - imaju antioksidativne učinke. Zahvaljujući tome, osim što čuvaju kardiovaskularno i očno zdravlje, pomažu zaštititi stanice našeg tijela od oštećenja izazvanog slobodnim radikalima, nestabilnim spojevima koji se pojačano stvaraju pod utjecajem onečišćenja, izlaganja suncu, pušenja itd. Smatra se da antioksidansi u prehrani pridonose održavanju zdravlja kože te usporavaju pojavu znakova starenja, poput finih bora, bljedila, suhoće i gubitka elastičnosti kože.

Može se pojesti previše babura

Premda paprike babure nemaju ljutinu i koriste se u kulinarstvu na bezbroj načina, s njima ne treba pretjerivati. Kao i još neko omiljeno i vrlo često i obilno konzumirano povrće, poput rajčica, krumpira ili patlidžana, i paprike pripadaju porodici biljaka Solanaceae, odnosno biljkama pomoćnicama čiji alkaloidi, spojevi koji ih štite od svih koji ih žele pojesti, mogu naštetiti i ljudima. Intolerancija na paprike prilično je česta, a to znači da osobe koje ih ne podnose mogu pojesti samo nekoliko zalogaja prije nego što osjete probavne, ali i druge upalne simptome. Zbog toga bi bilo dobro ograničiti unos na jednu papriku dnevno, a ako ste već osjetili neke simptome nakon jedenja paprike ili sumnjate na intoleranciju, porazgovarajte o tome s liječnikom ili nutricionistom.

Najuobičajenije boje paprike babure su zelena, žuta i crvena i one zapravo otkrivaju na kojem su stupnju dozrijevanja plodovi. Ostale moguće boje uključuju bijelu, boju lavande, tamnoljubičastu, pa i smeđu, što ovisi o sorti. Nezreli plodovi najčešće su zelene boje, rijetko mogu biti blijedožuti, no neke sorte ostaju zelene čak i kada su plodovi potpuno zreli.

Zadržimo li se na tri glavne boje, kakve često viđamo zajedno pakirane u trgovinama (te najčešće odabiremo ono pakiranje u kojem je zelena paprika najmanja), recimo da se paprike zelene boje beru najranije, da imaju najmanje slatkoće te da su pomalo gorke i okusom podsjećaju na ostalo zeleno povrće. Žuta paprika, a tu ubrajamo i one koje vuku na narančasto, po okusu je slađa, ali ne kao crvena. Crveni plodovi ostaju na biljci najdulje i zahvaljujući tome postižu punu zrelost. One su najslađe, mnogi bi rekli i najukusnije, i vjerojatno su okusom bliže voću nego povrću.

Babure ne sadrže kapsaicin

Paprike babure jedine su članice roda Capsicum koje ne sadrže kapsaicin, kemikaliju koja paprikama daje ljutinu i izaziva osjećaj žarenja na sluznici. Zbog toga na Scovilleovoj ljestvici (Scoville Heat Units, SHU), pomoću koje se prema koncentraciji kapsaicina određuje ljutina paprika, osvajaju nula bodova i drže zadnje mjesto. Sve ostale predstavnice spomenutog roda sadrže kapsaicin, spoj zbog kojih imaju pikantan okus, ali i koji je zaslužan za neke zdravstvene dobrobiti, primjerice može ublažiti bolove, zaštititi stanice od oštećenja i smanjiti upalu.