Krumpirova zlatica može opustošiti nasad: Evo kako je se možete riješiti
Krumpirova zlatica jedan je od najpoznatijih i najupornijih štetnika u domaćim povrtnjacima. Potječe iz Sjeverne Amerike, s područja oko rijeke Colorado, a u Hrvatskoj je prvi put zabilježena krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. Odrasli kukac dug je oko centimetar i lako se prepoznaje po žućkastim pokriljima s deset crnih uzdužnih pruga. Iako joj je krumpir omiljena biljka, napada i druge kulture iz porodice pomoćnica, ponajprije patlidžan i rajčicu, a može se hraniti i paprikom te srodnim korovskim vrstama. Štetu rade i odrasle zlatice i njihove ličinke, koje izgrizaju lisnu masu, a kod jačeg napada mogu biljku gotovo potpuno ogoliti. Posljedica je slabiji razvoj gomolja, manji prinos, a mlade i teško napadnute biljke mogu potpuno propasti, piše Večernji.
Zlatica prezimljuje kao odrasli kukac u tlu, iz kojega izlazi u proljeće kada zatopli. Ženka na donjoj strani listova polaže skupine žutih ili narančastih jaja, iz kojih se nakon nekoliko dana razvijaju crvenkaste ličinke s crnim točkama. Ličinke se intenzivno hrane dva do tri tjedna, potom odlaze u zemlju i kukulje se, a tijekom jedne sezone mogu se razviti dvije, a u toplijim uvjetima i tri generacije. Problem dodatno otežava njezina sposobnost brzog razvoja otpornosti na insekticide. Upravo zato u manjim vrtovima prednost treba dati redovitom pregledavanju biljaka i kombiniranju više prirodnih i mehaničkih metoda.
Ručno skupljanje: Najjednostavnija metoda za manje nasade jest svakodnevno pregledavanje krumpira, posebno donje strane listova. Odrasle kukce i ličinke treba pokupiti u posudu sa sapunicom, a nakupine jaja zgnječiti ili ukloniti zajedno s dijelom lista. Najbolji rezultat postiže se ako se reagira rano, prije nego što se razvije velik broj ličinki.
Plodored i udaljavanje nasada: Krumpir ne bi trebalo svake godine saditi na istom mjestu niti odmah pokraj prošlogodišnje gredice. Prezimjele zlatice tada teže pronalaze novu biljku domaćina, pa napad može biti slabiji i kasniji. Između dviju sadnji krumpira poželjno je uzgajati kulture koje ne pripadaju porodici pomoćnica.
Malčiranje slamom: Deblji sloj slame oko biljaka može otežati zlaticama pronalaženje krumpira i kretanje po nasadu. Malč ujedno stvara povoljnije uvjete za korisne kukce koji se hrane jajima i mladim ličinkama. Istraživanja su pokazala manje oštećenja na nasadima prekrivenima slamom nego na nepokrivenom tlu.
U ekološkom uzgoju mogu se upotrebljavati i registrirani pripravci na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis var. tenebrionis, koji najbolje djeluju na tek izlegnute ličinke. Bez obzira na odabranu metodu, ključno je reagirati na vrijeme jer je mali broj zlatica mnogo lakše suzbiti nego potpuno razvijenu najezdu.
