Jedna riječ u porukama mnoge živcira, a svi je koristimo

Foto: Ilustracija/Pexels

U današnjem svijetu kada većina ljudi komunicira nebrojeno puta više putem poruka, nego poziva, postoje neke riječi koje u porukama 'zvuče' drugačije i mnoge smetaju.

Ovih dana ponovno je na društvenim mrežama aktualna rasprava o jednoj riječi u porukama koja mnoge živcira, a svi je koristimo.

Ovog svibnja, snimka zaslona jednog razgovora, koju je podijelila njujorška komičarka Isabel Steckel na društvenoj mreži X (nekadašnjem Twitteru), izazvala je veliku pažnju, prikupivši više od 11.000 lajkova. Komentari su se nizali, a mnogi su izrazili svoje nezadovoljstvo kratkim odgovorom "može", opisujući ga kao odbojnog i pasivnog. Jedan korisnik čak se šaljivo ispričao zbog "nasilja koje je počinio pokušavajući ispasti kul i opušten".

Naime, riječ je o poruci koju je još godinu ranije Isabel poslala svom 30-godišnjem bratu s prijedlogom za druženje. Odgovorio joj je samo jednom riječju: "Može." Njezina reakcija bila je brza. "Ako ti je takav stav, onda bolje da ne idemo", napisala mu je, na što se on nasmijao, a ona uzvratila: "Ne šalim se, lol."

Ovaj slučaj samo je najnoviji u nizu rasprava o tome što zapravo znači odgovor "može". Dok je na Redditu jedan korisnik tvrdio da je ta riječ "sinonim za 'da' i ne bi se trebala povezivati sa sarkazmom ili stavom", drugi su je opisali kao "najpasivnije-agresivniju potvrdnu frazu" ili kao odobravanje "s figom u džepu". Iako rječnička definicija riječi "može" označava potvrdu, njezino značenje u digitalnoj komunikaciji daleko je od jednoznačnog.

Isabel Steckel smatra da značenje odgovora "može" uvelike ovisi o kontekstu. Iako je takav odgovor prihvatljiv kada je riječ o obvezi ili zadatku, zvuči hladno kada nekoga pozivate na druženje. "Za mene je poziv na druženje prilično ranjiv čin. Kad dobijem odgovor 'može', pomislim: 'Ništa od toga, odustajem'", objasnila je. Dodaje kako se zbog takvog odgovora osjeća kao da druga osoba zapravo nema volje za susret.

Problem leži u tome što "može" zvuči manje entuzijastično od izravnog "da!" ili "naravno", posebice u pisanoj komunikaciji gdje nedostaju ton glasa i govor tijela. "'Može' zvuči pomalo neodlučno, kao da postoji zadrška. Na primjer: 'Hoćemo u kino?' 'Može.' Ali želiš li stvarno ići?", pojašnjava Cynthia Gordon, sociolingvistica sa Sveučilišta Georgetown. Dodaje da razlike u tumačenju mogu biti i generacijske. "Mlađe generacije u dopisivanju često očekuju više entuzijazma", kaže, napominjući i da žene češće traže takve jasne znakove oduševljenja.

U nedostatku neverbalnih znakova, duljina poruke dobiva važnu ulogu. Slično kao što odgovori "ok" ili samo "k" djeluju prekratko, sažetiji odgovori često sugeriraju manji trud. S druge strane, cijela rečenica ili uskličnik mogu jasno pokazati interes. Zato "može" može izazvati sumnju, dok "može, naravno" zvuči toplije, pod uvjetom da to doista mislite.

Ako dobijete kratko "može", dobro je ne protumačiti ga odmah kao nezainteresiranost. Gordon ističe da svatko svoj stil komunikacije doživljava prirodnim te da bi "trebalo biti malo velikodušniji u tumačenju poruka". Kao primjer navodi poznati skeč komičara Keegana-Michaela Keya i Jordana Peelea, u kojem dolazi do nesporazuma jer jedan prijatelj kratke poruke tumači kao znak nezainteresiranosti, iako to nije slučaj. Tek kad se sretnu uživo, postaje jasno da su namjere bile dobre.

To pokazuje koliko ton glasa i izraz lica znače u komunikaciji. Ipak, dok do susreta ne dođe, nije loše poruku učiniti jasnijom. "Ne bih bila oduševljena da nekoga pozovem na druženje i dobijem odgovor 'Može.' Očekivala bih više entuzijazma", priznaje Gordon. Dodavanje uskličnika ili nekoliko riječi više može jasno pokazati da se doista slažete s prijedlogom. "Mislim da je 'može!' svjetlosnim godinama ispred običnog 'može'", zaključuje Steckel.

Na kraju, izbor je na vama, hoćete li prijatelja poslati u malu spiralnu nesigurnost ili ćete potrošiti sekundu više i dodati uskličnik.