Hrvatski svećenik upozorio na sotonske krunice: ‘Provjerite krunice koje imate, gdje god da ste ih kupili’

Iako se upozorenje na “sotonske krunice” dijeli u katoličkim krugovima dugi niz godina, ovo je, moramo primijetiti, prvi put da se katolički svećenik s autoritetom osvrnuo na ovu opasnu pojavu i u Hrvatskoj, piše Dnevno.hr.

Naime, pater Siniša Štambuk poznati hrvatski isusovac, prevoditelj dokumentarnog filma Đavao i otac Amorth, koji često sudjeluje u razgovorima na temu egzorcizma i oslobađanja, podijelio je na društvenim mrežama infografiku koja prikazuje kako izgledaju “sotonske krunice” te pritom pozvao ljude da pregledaju svoje krunice bez obzira na to gdje su ih kupili, ili od koga god da su ihdobili, što nam daje pomisliti kako se “sotonske krunice” mogu podvaliti baš bilo gdje.

“Znakovi raspoznavanja i znakovi vremena… (Provjerite svoje krunice, bez obzira gdje su kupljene ili tko vam ih je poklonio! Ako vam ih je poklonio netko tko ne obraća pažnju na detalje nego smatra da je svaki križ isti, možda vam je i ne znajući kupio poklonio ovako nešto)”, napisao je u prvoj objavi pater Štambuk, te podijelio uznemirujuću infografiku.

Nisu samo krunice: Okultni predmeti tretirani magijom

Objava je izazvala brojne reakcije, a posebno uznemiruje što ljudi svjedoče kako posjeduju takve krunice, pa čak i da su neke kupljene u Međugorju, što zapravo i nije neobično, s obzirom na milijunski broj krunica koji se tamo vrti i prodaje po štandovima.

S obzirom na veliki broj reakcija na ovu objavnu pater Štambuk stavio je još jednu objavu u kojoj je detaljnije objasnio o čemu se zapravo radi.

Tvrdi da nije zapravo novost da se okultni predmeti dizajniraju, izrađuju i posvećuju đavlu – s namjerom, kako bi u životu ljudi koji ih nose izazvali nemir, razdor, neslogu. Dodaje, da zapravo uopće ne mora biti samo krunica, to mogu biti i križevi, medaljice i drugi predmeti.

“Nerijetko (takvi predmeti) prolaze kroz sotonistički ili magijski obred, u kojem se zazivaju sotona i zlodusi, kako bi u život ljudi (koji posjeduju ili samo nose takvu krunicu) unijeli nered, neslogu i razdor. Tada takva krunica ili medaljica ili križ, djeluju kao urok, a ti predmeti, obično ne pobuđuju nikakvu sumnju,” napisao je pater Štambuk i dodao još nešto što posebno uznemiruje:

“Ako je riječ o tako “tretiranoj” krunici, onda često običan blagoslov svećenika neće biti dovoljan da poništi negativno djelovanje.”

Pater Štambuk dalje svjedoči i da je sam vidio slične predmete i piše kako mu je prije nekoliko godina u Međugorju ljudi donijeli takve krunice da ih pogleda.

“Bile su to medaljice i križevi s ovim simbolima, ali bez onoga pozadinskog trnja (v. sliku) i bili su metalni. Tako da sam osobno vidio takvo što i zbog toga o tome pišem (neke od njih sam stavio kao prilog ovoj objavi) Jedan od svećenika koji je u ovim stvarima i dodatno teološki stručan, a kojega sam tada pitao za mišljenje, odgovorio mi je da mu je teško povjerovati da su baš sva ova lica ispala tako nakazna; da je to neka čudna umjetnica!,” napisao je.

Objavu je zaključio upozorenjem pozvavši ljude da promotre i razmotre prije kupnje nabožnih predmeta, jer kako piše, “pojedine promjene simbola koji se znaju pojaviti u nekim inačicama medaljica i križeva obično vezane za neku privatnu objavu ili ukazanje, koje Crkva priznaje kao vjerodostojne, nije ni dopušteno štancati po vlastitom nahođenju.” Napominje, da to vrijedi i za vrlo popularne predmete među vjernicima poput Čudotvorne medaljice i medalje sv. Benedikta.