Umro poznati i ugledni zagorski svećenik
Foto: Ilustracija/Pexels
Mons. Josip (Marijan) Oslić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, preminuo je u petak 9. siječnja 2026. godine u 73. godini života i 47. godini svećeništva.
Rođen je 28. kolovoza 1953. godine u Mihovljanu od oca Vilima i majke Dragice, r. Oraić. Kršten je u Župi sv. Mihaela arkanđela u Mihovljanu 31. kolovoza iste godine. U rodnom mjestu polazio je osnovnu školu od 1960. do 1968. godine. Upisao je Dječačko sjemenište i gimnaziju na Šalati, gdje je maturirao 21. lipnja 1972. godine. Iste godine stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ondje je studirao godinu dana, a studij je potom nastavio na Teološkom fakultetu Sveučilišta „Leopold Franzen“ u Innsbrucku.
Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1979. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića u Zagrebačkoj katedrali.
Magisterij iz teologije postigao je 12. svibnja 1979. na Teološkom fakultetu u Innsbrucku s temom „Gerhard Ebeling im Gespräch mit Hans Albert. Die Sindlinger Diskussion über Theologie“. Magisterij iz filozofije postigao je 25. listopada 1980. na Teološkom fakultetu u Innsbrucku s temom „Die Marx'sche Anthropologie im Denken des neomarxistischen Autors der Zagreber Praxis Gruppe Gajo Petrović“. Doktorirao je 1983. godine filozofiju na Teološkom fakultetu u Innsbrucku te je 29. listopada 1983. promoviran u doktora filozofije s doktorskom disertacijom pod naslovom „Philosophische Grundlegung der Ethik bei Wladimir Solowjew“.
Kao župni vikar služio je u Župi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu od 1984. do 1988. godine, a idućih pet godina (do 1993.) bio je upravitelj Župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Zagrebu-Utrina te privremeni upravitelj Župe Uskrsnuća Isusova u Zagrebu-Zapruđe. Rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu imenovan je 1. rujna 1993. godine, a službe je razriješen nakon devet godina, 1. rujna 2002. godine.
Kanonikom Prvostolnoga kaptola zagrebačkog imenovan je 2. lipnja 2004. godine. Iste godine imenovan je i arhiđakonom Katedralnoga arhiđakonata.
Od 2004. do 2008. godine obnašao je službu biskupskog vikara za grad Zagreb.
Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao ga je monsinjorom 8. ožujka 2010. godine.
Od 2010. godine bio je član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, a od 2011. bio je član Skupštine Kršćanske sadašnjosti.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je filozofske predmete pri Katedri za filozofiju. Za gosta predavača izabran je 1992., a naredne godine za višeg asistenta. Za člana Stručnog povjerenstva u Ministarstvu prosvjete i športa RH za pripremu i izradu gimnazijskih i srednjoškolskih udžbenika iz etike imenovan je 1996. Iste je godine postao član Hrvatskog filozofskog društva. Bio je član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva od 1997. do 1999., a službu dopredsjednika istoga društva vršio je 1999. godine.
U zvanje docenta izabran je 1997. godine, a 1998. za pročelnika Katedre. Za prodekana za organizacijska pitanja i područne studije (I. izbor) izabran je 1998. i 2005. (II. izbor). Za izvanrednog profesora izabran je 2002. godine, a 2007. za redovitog profesora. Iste godine izabran je za vršitelja dužnosti prodekana za organizacijska pitanja i područni studij KBF-a. U dva mandata (od 2008. do 2012.) bio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Za redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2012. godine. U sklopu održavanja međunarodnoga znanstvenog simpozija „Dani Frane Petrića“, dobio je 9. rujna 2011. priznanje za razvoj i promicanje ove znanstveno-kulturne manifestacije u gradu Cresu.
Autor je brojnih znanstvenih radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima te knjiga: „Utemeljenje etike kod Vladimira Solovjeva“, „Izvor budućnosti. Fenomenološki i hermeneutički pristupi svijetu faktičnog životnog iskustva“ te „Vjera i um. Neoskolastički i suvremeni pristupi“. O 65. obljetnici njegova života Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine priredio je zbornik „Religija između hermeneutike i fenomenologije“. Umirovljen je 2023. godine.
Od 2016. bio je član Nadzornog odbora za obnovu Katedrale te je bio i član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. U Prvostolnom kaptolu zagrebačkom obnašao je dužnost kanonika cenzora.
Mjesto i vrijeme sprovodnih obreda i mise zadušnice bit će objavljeni naknadno.
